CroSaric - Mark

Chapter 1

1:1  Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega.

1:2  Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put.

1:3  Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!

1:4  Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha.

1:5  Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.

1:6  Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom.

1:7  I propovijedao je: "Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući.

1:8  Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim."

1:9  Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana.

1:10  I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj,

1:11  a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!

1:12  I odmah ga Duh nagna u pustinju.

1:13  I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.

1:14  A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje:

1:15  "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!"

1:16  I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari.

1:17  I reče im Isus: "Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!"

1:18  Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.

1:19  Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže.

1:20  Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.

1:21  I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu uđe on u sinagogu i poče naučavati.

1:22  Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.

1:23  A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika:

1:24  "Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!"

1:25  Isus mu zaprijeti: "Umukni i iziđi iz njega!"

1:26  Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.

1:27  Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: "Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se."

1:28  I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.

1:29  I odmah pošto iziđoše iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu.

1:30  A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju.

1:31  On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.

1:32  Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute.

1:33  I sav je grad nagrnuo k vratima.

1:34  I on ozdravi bolesnike - a bijahu mnogi i razne im bolesti - i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.

1:35  Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše.

1:36  Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi.

1:37  Kad ga nađoše, rekoše mu: "Svi te traže."

1:38  Kaže im: "Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao."

1:39  I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.

1:40  I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: "Ako hoćeš, možeš me očistiti!"

1:41  Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: "Hoću, budi čist!"

1:42  I odmah nesta s njega gube i očisti se.

1:43  Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi

1:44  riječima: "Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo."

1:45  Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.

Chapter 2

2:1  I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući.

2:2  I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ.

2:3  I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica.

2:4  Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao.

2:5  Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: "Sinko! Otpuštaju ti se grijesi."

2:6  Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi:

2:7  "Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?"

2:8  Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: "Što to mudrujete u sebi?

2:9  Ta što je lakše? Reći uzetomu: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?'

2:10  Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" I reče uzetomu:

2:11  "Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!"

2:12  I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: "Takvo što nikad još ne vidjesmo!"

2:13  Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše.

2:14  Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim.

2:15  Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga

2:16  i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima rekoše njegovim učenicima: "Zašto jede s carinicima i grešnicima?"

2:17  Čuvši to, Isus im reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike."

2:18  Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu mu: "Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?"

2:19  Nato im Isus reče: "Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti.

2:20  Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan!"

2:21  "Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inače nova zakrpa vuče sa starog odijela pa nastane još veća rupa."

2:22  "I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će vino poderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego - novo vino u nove mješine!"

2:23  Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše:

2:24  "Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?"

2:25  Isus im odgovori: "Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci?

2:26  Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?"

2:27  I govoraše im: "Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.

2:28  Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!"

Chapter 3

3:1  Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke.

3:2  A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže.

3:3  On kaže čovjeku usahle ruke: "Stani na sredinu!"

3:4  A njima će: "Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?" No oni su šutjeli.

3:5  A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: "Ispruži ruku!" On ispruži - i ruka mu zdrava!

3:6  Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.

3:7  Isus se s učenicima povuče k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje,

3:8  iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona - silno je mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k njemu.

3:9  Stoga reče učenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi lađica da ga ne bi zgnjeli.

3:10  Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogođeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli.

3:11  A nečisti duhovi, čim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: "Ti si Sin Božji!"

3:12  A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju.

3:13  Uziđe na goru i pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu.

3:14  I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati

3:15  s vlašću da izgone đavle.

3:16  Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar,

3:17  i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma,

3:18  i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananajca

3:19  i Judu Iškariotskoga, koji ga izda.

3:20  I dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti.

3:21  Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: "Izvan sebe je!"

3:22  I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: "Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle."

3:23  A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: "Kako može Sotona Sotonu izgoniti?

3:24  Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati.

3:25  Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati.

3:26  Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj.

3:27  Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!"

3:28  Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule.

3:29  No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga."

3:30  Jer govorahu: "Duha nečistoga ima."

3:31  I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu.

3:32  Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: "Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!"

3:33  On im odgovori: "Tko je majka moja i braća moja?"

3:34  I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: "Evo majke moje, evo braće moje!

3:35  Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka."

Chapter 4

4:1  I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.

4:2  Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci:

4:3  "Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati.

4:4  I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.

4:5  Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.

4:6  Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijenja, osuši se.

4:7  Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese.

4:8  Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko."

4:9  I doda: "Tko ima uši da čuje, neka čuje!"

4:10  Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama.

4:11  I govoraše im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:

4:12  da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti."

4:13  I kaže im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće?

4:14  Sijač sije Riječ.

4:15  Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu.

4:16  Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime,

4:17  ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne.

4:18  A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ,

4:19  ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda.

4:20  A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.

4:21  I govoraše im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak?

4:22  Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo!

4:23  Ima li tko uši da čuje, neka čuje."

4:24  I govoraše im: "Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se.

4:25  Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima."

4:26  I govoraše im: "Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju.

4:27  Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako;

4:28  zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.

4:29  A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve."

4:30  I govoraše: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo?

4:31  Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji,

4:32  jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske."

4:33  Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati.

4:34  Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.

4:35  Uvečer istoga dana kaže im: "Prijeđimo prijeko!"

4:36  Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe.

4:37  Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili.

4:38  A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?"

4:39  On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha.

4:40  Tada im reče: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?"

4:41  Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"

Chapter 5

5:1  Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski.

5:2  Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom.

5:3  Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima

5:4  jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti.

5:5  Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem.

5:6  Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se,

5:7  a onda u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!"

5:8  Jer Isus mu bijaše rekao: "Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!"

5:9  Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" Kaže mu: "Legija mi je ime! Ima nas mnogo!"

5:10  I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.

5:11  A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja.

5:12  Zaklinjahu ga dakle: "Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!"

5:13  I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.

5:14  Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo.

5:15  Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestraše se.

5:16  A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama.

5:17  Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.

5:18  Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj.

5:19  No on mu ne dopusti, nego mu reče: "Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao."

5:20  On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili.

5:21  Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet.

5:22  Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge

5:23  pa ga usrdno moljaše: "Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!"

5:24  I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.

5:25  A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja,

5:26  mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore.

5:27  Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine.

5:28  Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena."

5:29  I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.

5:30  Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: "Tko se to dotaknu mojih haljina?"

5:31  A učenici mu rekoše: "Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'"

5:32  A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.

5:33  Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini.

5:34  On joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!"

5:35  Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. "Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?"

5:36  Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj!"

5:37  I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva.

5:38  I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas.

5:39  Uđe i kaže im: "Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava."

5:40  A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete.

5:41  Primi dijete za ruku govoreći: "Talita, kum!" što znači: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!"

5:42  I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku.

5:43  On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.

Chapter 6

6:1  I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici.

6:2  I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama?

6:3  Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?" I sablažnjavahu se o njega.

6:4  A Isus im govoraše: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu."

6:5  I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih.

6:6  I čudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i naučavao.

6:7  Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima.

6:8  I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu,

6:9  nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.

6:10  I govoraše im: "Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande.

6:11  Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo."

6:12  Otišavši, propovijedali su obraćenje,

6:13  izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.

6:14  Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu."

6:15  A drugi govorahu: "Ilija je!" Treći opet: "Prorok, kao jedan od proroka."

6:16  Herod pak na to govoraše: "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu."

6:17  Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio.

6:18  Budući da je Ivan govorio Herodu: "Ne smiješ imati žene brata svojega!",

6:19  Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla

6:20  jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.

6:21  I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim.

6:22  Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: "Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!"

6:23  I zakle joj se: "Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva."

6:24  Ona iziđe pa će svojoj materi: "Što da zaištem?" A ona će: "Glavu Ivana Krstitelja!"

6:25  I odmah žurno uđe kralju te zaište: "Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!"

6:26  Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti.

6:27  Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici,

6:28  donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi.

6:29  Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.

6:30  Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali.

6:31  I reče im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti.

6:32  Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu.

6:33  No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.

6:34  Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.

6:35  A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno.

6:36  Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo."

6:37  No on im odgovori: "Podajte im vi jesti." Kažu mu: "Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?"

6:38  A on će im: "Koliko kruhova imate? Idite i vidite!" Pošto izvidješe, kažu: "Pet, i dvije ribe."

6:39  I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi.

6:40  I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu.

6:41  On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.

6:42  I jeli su svi i nasitili se.

6:43  I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba.

6:44  A jelo je pet tisuća muškaraca.

6:45  On odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo.

6:46  I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli.

6:47  Uvečer pak lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju.

6:48  Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići.

6:49  A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše.

6:50  Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"

6:51  I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu;

6:52  još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto.

6:53  Pošto doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu.

6:54  Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju

6:55  pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi.

6:56  I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.

Chapter 7

7:1  Skupe se oko njega farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema.

7:2  I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku.

7:3  A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih.

7:4  Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca.

7:5  Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: "Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?"

7:6  A on im reče: "Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene.

7:7  Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske.

7:8  Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske."

7:9  Još im govoraše: "Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju.

7:10  Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni.

7:11  A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude 'korban', to jest sveti dar',

7:12  takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku.

7:13  Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite."

7:14  Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: "Poslušajte me svi i razumijte!

7:15  Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi - to ga onečišćuje.

7:16  Tko ima uši da čuje, neka čuje!"

7:17  I kad od mnoštva uđe u kuću, upitaše ga učenici za prispodobu.

7:18  I reče im: "Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti što u nj ulazi

7:19  jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te izlazi u zahod?" Tako on očisti sva jela.

7:20  Još dometnu: "Što iz čovjeka izlazi, te onečišćuje čovjeka.

7:21  Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva,

7:22  preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje.

7:23  Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka."

7:24  Odande otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti,

7:25  nego odmah doču žena koje kćerkica imaše duha nečistoga. Ona dođe i pade mu pred noge.

7:26  A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha.

7:27  A on joj govoraše: "Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima."

7:28  A ona će mu: "Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih."

7:29  Reče joj: "Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh."

7:30  I ode kući te nađe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao.

7:31  Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske.

7:32  Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku.

7:33  On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika.

7:34  Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: "Effata!" - to će reći: "Otvori se!"

7:35  I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno.

7:36  A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali

7:37  i preko svake mjere zadivljeni govorili: "Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!"

Chapter 8

8:1  Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče:

8:2  "Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti.

8:3  Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putom. A neki su od njih došli iz daleka."

8:4  Učenici mu odgovore: "Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?"

8:5  On ih zapita: "Koliko kruhova imate?" Oni odgovore: "Sedam."

8:6  Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu.

8:7  A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reče da i to posluže.

8:8  I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara.

8:9  Bilo ih je oko četiri tisuće. Tada ih otpusti,

8:10  a sam sa svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski.

8:11  Tada istupiše farizeji i počeše raspravljati s njime. Iskušavajući ga, zatraže od njega znak s neba.

8:12  On uzdahnu iz sve duše i reče: "Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neće dati znak."

8:13  Tada ih ostavi, ponovno uđe u lađu pa otiđe prijeko.

8:14  A zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi.

8:15  Nato ih Isus opomenu: "Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!"

8:16  Oni, zamišljeni, među sobom govorahu: "Kruha nemamo."

8:17  Zamijetio to Isus pa im reče: "Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto?

8:18  Oči imate, a ne vidite; uši imate, a ne čujete? Zar se ne sjećate?

8:19  Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko punih košara ulomaka odnijeste?" Kažu mu: "Dvanaest."

8:20  "A kada razlomih sedam na četiri tisuće, koliko punih košara ulomaka odnijeste?" Odgovore: "Sedam."

8:21  A on će njima: "I još ne razumijete?"

8:22  Dođu u Betsaidu, dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne.

8:23  On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oči, stavi na nj ruke i zapita ga: "Vidiš li što?"

8:24  Slijepac upilji pogled i reče: "Opažam ljude; vidim nešto kao drveće ... hodaju."

8:25  Tada mu Isus opet stavi ruke na oči i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti.

8:26  Tada ga posla kući i reče mu: "Ne ulazi u selo."

8:27  I krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: "Što govore ljudi, tko sam ja?"

8:28  Oni mu rekoše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka."

8:29  On njih upita: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Ti si Pomazanik - Krist!"

8:30  I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.

8:31  I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane.

8:32  Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati.

8:33  A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: "Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!"

8:34  Tada dozva narod i učenike pa im reče: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.

8:35  Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.

8:36  Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi?

8:37  Ta što da čovjek dadne u zamjenu za život svoj?

8:38  Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešničkom naraštaju - njega će se stidjeti i Sin Čovječji kada dođe u slavi Oca svoga zajedno sa svetim anđelima."

Chapter 9

9:1  Još im govoraše: "Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u sili."

9:2  Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima.

9:3  I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti.

9:4  I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom.

9:5  A Petar prihvati i reče Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu."

9:6  Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni.

9:7  I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!"

9:8  I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.

9:9  Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane.

9:10  Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo "od mrtvih ustati"

9:11  pa ga upitaju: "Zašto pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?"

9:12  A on im reče: "Ilija će, doduše, prije doći i sve obnoviti. Pa kako ipak piše o Sinu Čovječjem da će mnogo pretrpjeti i biti prezren?

9:13  Ali, velim vam: Ilija je već došao i oni učiniše s njim što im se prohtjelo, kao što piše o njemu."

9:14  Kada dođoše k učenicima, ugledaše oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima.

9:15  Čim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga.

9:16  A on ih upita: "Što to raspravljaste s njima?"

9:17  Odvrati netko iz mnoštva: "Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha.

9:18  Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše."

9:19  On im odvrati: "O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!"

9:20  I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti.

9:21  Isus upita njegova oca: "Koliko je vremena kako mu se to događa?" On reče: "Od djetinjstva!

9:22  A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!"

9:23  Nato mu Isus reče: "Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!"

9:24  Dječakov otac brže povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!"

9:25  Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: "Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!"

9:26  Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro.

9:27  No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade.

9:28  Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: "Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?"

9:29  Odgovori im: "Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom."

9:30  Otišavši odande, prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna.

9:31  Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: "Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati."

9:32  No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.

9:33  I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: "Što ste putem raspravljali?"

9:34  A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći.

9:35  On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: "Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!"

9:36  I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im:

9:37  "Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla."

9:38  Reče mu Ivan: "Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama."

9:39  A Isus reče: "Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi.

9:40  Tko nije protiv nas, za nas je."

9:41  "Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća."

9:42  "Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more."

9:43  "Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi.

9:44  #

9:45  I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život, nego s obje noge bit bačen u pakao.

9:46  #

9:47  I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao,

9:48  gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.

9:49  Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen.

9:50  Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, čime ćete nju začiniti? Imajte sol u sebi, a mir među sobom!"

Chapter 10

10:1  Krenuvši odande, dođe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem običaju ponovno poučavaše.

10:2  A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: "Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?"

10:3  On im odgovori: "Što vam zapovjedi Mojsije?"

10:4  Oni rekoše: "Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti."

10:5  A Isus će im: "Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed.

10:6  Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih.

10:7  Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu;

10:8  i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo.

10:9  Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!"

10:10  U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali.

10:11  I reče im: "Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub.

10:12  I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub."

10:13  Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili.

10:14  Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: "Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje!

10:15  Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući."

10:16  Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.

10:17  I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?"

10:18  Isus mu reče: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini!

10:19  Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!"

10:20  On mu odgovori: "Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti."

10:21  Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom."

10:22  On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.

10:23  Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: "Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!"

10:24  Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: "Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje!

10:25  Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje."

10:26  Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: "Pa tko se onda može spasiti?"

10:27  Isus upre u njih pogled i reče: "Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!"

10:28  Petar mu poče govoriti: "Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom."

10:29  Reče Isus: "Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja,

10:30  a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u budućem vijeku život vječni.

10:31  A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi."

10:32  Putovali su tako uzlazeći u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poče im kazivati što će ga zadesiti:

10:33  "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima,

10:34  izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati."

10:35  I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: "Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo."

10:36  A on će im: "Što hoćete da vam učinim?"

10:37  Oni mu rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva."

10:38  A Isus im reče: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?"

10:39  Oni mu rekoše: "Možemo." A Isus će im: "Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni,

10:40  ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno."

10:41  Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana.

10:42  Zato ih Isus dozva i reče im: "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću.

10:43  Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj!

10:44  I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga.

10:45  Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge."

10:46  Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.

10:47  Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!"

10:48  Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: "Sine Davidov, smiluj mi se!"

10:49  Isus se zaustavi i reče: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokoleći ga: "Ustani! Zove te!"

10:50  On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu.

10:51  Isus ga upita: "Što hoćeš da ti učinim?" Slijepac mu reče: "Učitelju moj, da progledam."

10:52  Isus će mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se za njim.

Chapter 11

11:1  Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva učenika

11:2  i kaže im: "Hajdete u selo pred vama. Čim u nj uđete, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite.

11:3  Ako vam tko reče: 'Što to radite?' recite: 'Gospodinu treba', i odmah će ga ipak ovamo pustiti."

11:4  Otiđoše i nađoše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga.

11:5  A neki od nazočnih upitaše: "Što radite? Što driješite magare?"

11:6  Oni im odvrate kako im reče Isus. I pustiše ih.

11:7  I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj.

11:8  Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima.

11:9  I oni pred njim i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!

11:10  Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!"

11:11  I uđe u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju.

11:12  Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje.

11:13  Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama.

11:14  Tada reče smokvi: "Nitko nikada više ne jeo s tebe!" Čuli su to njegovi učenici.

11:15  Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe.

11:16  I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram.

11:17  Učio ih je i govorio: "Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!"

11:18  Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom.

11:19  A kad se uvečerilo, izlazili su iz grada.

11:20  Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena.

11:21  Petar se prisjeti pa će Isusu: "Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu."

11:22  Isus im odvrati: "Imajte vjeru Božju.

11:23  Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže - doista, bit će mu!

11:24  Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!

11:25  No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke."

11:26  #

11:27  I dođu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dođu k njemu glavari svećenički, pismoznanci i starješine.

11:28  I govorahu mu: "Kojom vlašću to činiš? Ili tko ti dade tu vlast da to činiš?"

11:29  A Isus im reče: "Jedno ću vas upitati. Odgovorite mi, pa ću vam kazati kojom vlašću ovo činim.

11:30  Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!"

11:31  A oni umovahu među sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu dakle ne povjerovaste?'

11:32  Nego, da reknemo 'od ljudi!'" - Bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom.

11:33  I odgovore Isusu: "Ne znamo." A Isus će im: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim."

Chapter 12

12:1  I uze im zboriti u prispodobama: Čovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiže pa ga iznajmi vinogradarima i otputova.

12:2  I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda vinogradarskoga.

12:3  A oni ga pograbiše, istukoše i otposlaše praznih ruku.

12:4  I opet posla k njima drugog slugu: i njemu razbiše glavu i izružiše ga.

12:5  Trećega također posla: njega ubiše. Tako i mnoge druge: jedne istukoše, druge pobiše."

12:6  "Još jednoga imaše, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima misleći: 'Poštovat će sina moga.'

12:7  Ali ti vinogradari među sobom rekoše: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i baština će biti naša.'

12:8  I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda."

12:9  "Što li će učiniti gospodar vinograda? Doći će i pobiti te vinogradare i dati vinograd drugima.

12:10  Niste li čitali ovo Pismo: Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni.

12:11  Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim!"

12:12  I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva. Razumješe da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu.

12:13  I pošalju k njemu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u riječi.

12:14  Oni dođu i kažu mu: "Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?"

12:15  A on im reče prozirući njihovo licemjerje: "Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!"

12:16  Oni doniješe. I reče im: "Čija je ovo slika i natpis?" A oni će mu: "Carev."

12:17  A Isus im reče: "Caru podajte carevo, a Bogu Božje!" I divili su mu se.

12:18  Dođu k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaju ga:

12:19  "Učitelju, Mojsije nam napisa: Umre li čiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu.

12:20  Sedmero braće bijaše. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda.

12:21  I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treći jednako tako.

12:22  I sedmorica ne ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije.

12:23  Komu će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu."

12:24  Reče im Isus: "Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje?

12:25  Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima.

12:26  A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako Mojsiju reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev?

12:27  Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate."

12:28  Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: "Koja je zapovijed prva od sviju?"

12:29  Isus odgovori: "Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini.

12:30  Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!"

12:31  "Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih."

12:32  Nato će mu pismoznanac: "Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega.

12:33  Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga - više je nego sve paljenice i žrtve."

12:34  Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: "Nisi daleko od kraljevstva Božjega!" I nitko se više nije usuđivao pitati ga.

12:35  A naučavajući u Hramu, uze Isus govoriti: "Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov?

12:36  A sam David reče u Duhu Svetome: Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedni mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!'

12:37  Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?" Silan ga je svijet s užitkom slušao.

12:38  A on im u pouci svojoj govoraše: "Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima,

12:39  prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama;

12:40  proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!"

12:41  Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo.

12:42  Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant.

12:43  Tada dozove svoje učenike i reče im: "Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu.

12:44  Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak."

Chapter 13

13:1  Kad je izlazio iz Hrama, rekne mu jedan od njegovih učenika: "Učitelju, gledaj! Kakva li kamenja, kakvih li zdanja!"

13:2  Isus mu odvrati: "Vidiš li ta veličanstvena zdanja? Ne, neće se ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen."

13:3  Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio sučelice Hramu, upitaju ga nasamo Petar, Jakov, Ivan i Andrija:

13:4  "Reci nam kada će to biti i na koji se znak sve to ima svršiti?"

13:5  Tada im Isus poče govoriti: "Pazite da vas tko ne zavede.

13:6  Mnogi će doći u moje ime i govoriti: Ja sam! I mnoge će zavesti.

13:7  Kada pak čujete za ratove i za glasove o ratovima, ne uznemirujte se. Treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak."

13:8  "Narod će ustati protiv naroda, kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će potresa po raznim mjestima, bit će gladi. To je početak trudova."

13:9  "Vi pak pazite sami na sebe. Predavat će vas vijećima i tući vas u sinagogama, pred upraviteljima i kraljevima stajat ćete zbog mene, njima za svjedočanstvo.

13:10  A treba da se najprije svim narodima propovijeda evanđelje."

13:11  "Kad vas budu vodili na izručenje, ne brinite se unaprijed što ćete govoriti, nego govorite što vam bude dano u onaj čas. Ta niste vi koji govorite, nego Duh Sveti.

13:12  Predavat će na smrt brat brata i otac sina. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih.

13:13  Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen."

13:14  "I kad vidite da grozota pustoši stoluje gdje joj nije mjesto - tko čita, neka razumije - koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore!

13:15  Tko bude na krovu, neka ne silazi i ne ulazi u kuću da iz nje što uzme.

13:16  I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag da uzme ogrtač!"

13:17  "Jao trudnicama i dojiljama u one dane!

13:18  A molite da to ne bude zimi

13:19  jer će onih dana biti tjeskoba kakve ne bi od početka stvorenja, koje stvori Bog, sve do sada, a neće je ni biti.

13:20  I kad Gospodin ne bi skratio dane one, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih, koje on sebi izabra, skratio je on te dane."

13:21  Ako vam tada tko rekne: 'Evo Krista ovdje! Eno ondje!' - ne vjerujte.

13:22  Ustat će doista lažni kristi i lažni proroci i tvorit će znamenja i čudesa da, bude li moguće, zavedu izabrane.

13:23  Vi dakle budite na oprezu! Evo, prorekao sam vam sve!"

13:24  Nego, u one dane, nakon one nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti

13:25  a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati.

13:26  Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom.

13:27  I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba."

13:28  A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu.

13:29  Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima!

13:30  Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude.

13:31  Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti."

13:32  "A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac."

13:33  "Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.

13:34  Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije.

13:35  Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti - da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro -

13:36  da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe."

13:37  "Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!"

Chapter 14

14:1  Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju.

14:2  Jer se govorilo: "Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna naroda."

14:3  I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi.

14:4  A neki negodovahu te će jedan drugomu: "Čemu to rasipanje pomasti?

14:5  Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima." I otresahu se na nju.

14:6  A Isus reče: "Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni.

14:7  Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete možete im dobro činiti, a mene nemate svagda.

14:8  Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop.

14:9  Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen."

14:10  A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda.

14:11  Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda.

14:12  Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: "Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?"

14:13  On pošalje dvojicu učenika i rekne im: "Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim

14:14  pa gdje on uđe, recite domaćinu: 'Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?'

14:15  I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite."

14:16  Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu.

14:17  A uvečer dođe on s dvanaestoricom.

14:18  I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati - koji sa mnom blaguje."

14:19  Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: "Da nisam ja?"

14:20  A on im reče: "Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu.

14:21  Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!"

14:22  I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: "Uzmite, ovo je tijelo moje."

14:23  I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili.

14:24  A on im reče: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva.

14:25  Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - piti u kraljevstvu Božjem."

14:26  Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori.

14:27  I reče im Isus: "Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći.

14:28  Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju."

14:29  Nato će mu Petar: "Ako se i svi sablazne, ja neću!"

14:30  A Isus mu reče: "Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti."

14:31  Ali on je upornije uvjeravao: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neću te zatajiti." A tako su svi govorili.

14:32  I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: "Sjednite ovdje dok se ne pomolim."

14:33  I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba

14:34  pa im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!"

14:35  Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas.

14:36  Govoraše: "Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!"

14:37  I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti?

14:38  Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo."

14:39  Opet ode i pomoli se istim riječima.

14:40  Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore.

14:41  Dođe i treći put i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke!

14:42  Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!"

14:43  Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina.

14:44  A izdajica im njegov dade znak: "Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!"

14:45  I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: "Učitelju!" I poljubi ga.

14:46  Oni podignu na nj ruke i uhvate ga.

14:47  A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.

14:48  Isus im prozbori: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite.

14:49  Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!"

14:50  I svi ga ostave i pobjegnu.

14:51  A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti,

14:52  no on ostavi plahtu i gol pobježe.

14:53  Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci.

14:54  Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru.

14:55  A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu.

14:56  Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu.

14:57  Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega:

14:58  "Mi smo ga čuli govoriti: 'Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!'"

14:59  Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno.

14:60  Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?

14:61  A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovo upita: "Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?"

14:62  A Isus mu reče: "Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim."

14:63  Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: "Što nam još trebaju svjedoci?

14:64  Čuli ste hulu. Što vam se čini?" Oni svi presudiše da zaslužuje smrt.

14:65  I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: "Proreci!" I sluge ga stadoše pljuskati.

14:66  I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika;

14:67  ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: "I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom."

14:68  On zanijeka: "Niti znam niti razumijem što govoriš." I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi.

14:69  Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: "Ovaj je od njih!"

14:70  On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: "Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!"

14:71  On se tada stane kleti i preklinjati: "Ne znam čovjeka o kom govorite!"

14:72  I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: "Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." I briznu u plač.

Chapter 15

15:1  Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima - cijelo Vijeće - upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu.

15:2  I upita ga Pilat: "Ti li si kralj židovski?" On mu odgovori: "Ti kažeš."

15:3  I glavari ga svećenički teško optuživahu.

15:4  Pilat ga opet upita: "Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju."

15:5  A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio.

15:6  O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali.

15:7  A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba.

15:8  I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti.

15:9  A on im odgovori: "Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?"

15:10  Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti.

15:11  Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu.

15:12  Pilat ih opet upita: "Što dakle da učinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?"

15:13  A oni opet povikaše: "Raspni ga!"

15:14  Reče im Pilat: "Ta što je zla učinio?" Povikaše još jače: "Raspni ga!"

15:15  Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne.

15:16  Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu

15:17  i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu

15:18  te ga stanu pozdravljati: "Zdravo, kralju židovski!"

15:19  I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena.

15:20  A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine. I izvedu ga da ga razapnu.

15:21  I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ.

15:22  I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto.

15:23  I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze.

15:24  Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku - što će tko uzeti.

15:25  A bijaše treća ura kad ga razapeše.

15:26  Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: "Kralj židovski."

15:27  A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva.

15:28  #

15:29  Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: "Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana,

15:30  spasi sam sebe, siđi s križa!"

15:31  Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: "Druge je spasio, sebe ne može spasiti!

15:32  Krist, kralj Izraelov! Neka sad siđe s križa da vidimo i povjerujemo!" Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti.

15:33  A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure devete.

15:34  O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eloi, Eloi lama sabahtani?" To znači: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"

15:35  Neki od nazočnih čuvši to govorahu: "Gle, Iliju zove."

15:36  A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: "Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine."

15:37  A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu.

15:38  I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje.

15:39  A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: "Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!"

15:40  Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma -

15:41  te su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu - i mnoge druge koje uziđoše s njim u Jeruzalem.

15:42  A uvečer, budući da je bila Priprava, to jest predvečerje subote,

15:43  dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također isčekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo.

15:44  Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro.

15:45  Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo.

15:46  Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata.

15:47  A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu.

Chapter 16

16:1  Kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupiše miomirisa da odu pomazati Isusa.

16:2  I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob.

16:3  I razgovarahu među sobom: "Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?"

16:4  Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bijaše doista veoma velik.

16:5  I ušavši u grob, ugledaju mladića zaogrnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplaše se.

16:6  A on će im: "Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše.

16:7  Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti, kamo vam reče!"

16:8  One iziđu i stanu bježati od groba: spopade ih strah i trepet. I nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu.

16:9  Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha.

16:10  Ona ode i dojavi njegovima, tužnima i zaplakanima.

16:11  Kad su oni čuli da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše.

16:12  Nakon toga ukazao se u drugome obličju dvojici od njih na putu dok su išli u selo.

16:13  I oni odu i dojave drugima. Ni njima ne povjerovaše.

16:14  Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih.

16:15  I reče im: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.

16:16  Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.

16:17  A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti,

16:18  zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro."

16:19  I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.

16:20  Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima.