CroSaric - Matthew

Chapter 1

1:1  Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova.

1:2  Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća.

1:3  Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram.

1:4  Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma.

1:5  Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj.

1:6  Jišaju se rodi David kralj. Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona.

1:7  Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa.

1:8  Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja.

1:9  Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija.

1:10  Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija.

1:11  Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon.

1:12  Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel.

1:13  Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor.

1:14  Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud.

1:15  Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov.

1:16  Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.

1:17  U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja.

1:18  A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom.

1:19  A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti.

1:20  Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga.

1:21  Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih."

1:22  Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku:

1:23  Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel - što znači: S nama Bog!

1:24  Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.

1:25  I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.

Chapter 2

2:1  Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu

2:2  raspitujući se: "Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti."

2:3  Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime.

2:4  Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi.

2:5  Oni mu odgovoriše: "U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:

2:6  A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj - Izraela!

2:7  Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda.

2:8  Zatim ih posla u Betlehem: "Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim."

2:9  Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete.

2:10  Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom.

2:11  Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu.

2:12  Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.

2:13  A pošto oni otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: "Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.

2:14  On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat.

2:15  I osta ondje do Herodova skončanja - da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.

2:16  Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže - prema vremenu što ga razazna od mudraca.

2:17  Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji:

2:18  U Rami se glas čuje, kuknjava i plač gorak: Rahela oplakuje sinove svoje i neće da se utješi jer više ih nema.

2:19  Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu:

2:20  "Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili."

2:21  On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku.

2:22  Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski.

2:23  Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret - da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin.

Chapter 3

3:1  U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji:

3:2  "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!"

3:3  Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!

3:4  Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med.

3:5  Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska.

3:6  Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.

3:7  Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: "Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe?

3:8  Donosite dakle plod dostojan obraćenja.

3:9  I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu.

3:10  Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca."

3:11  "Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.

3:12  U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim."

3:13  Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti.

3:14  Ivan ga odvraćaše: "Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?"

3:15  Ali mu Isus odgovori: "Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!" Tada mu popusti.

3:16  Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj.

3:17  I eto glasa s neba: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!"

Chapter 4

4:1  Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša.

4:2  I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje.

4:3  Tada mu pristupi napasnik i reče: "Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom."

4:4  A on odgovori: "Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta."

4:5  Ðavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama

4:6  i reče mu: "Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen."

4:7  Isus mu kaza: "Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!"

4:8  Ðavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu

4:9  pa mu reče: "Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš."

4:10  Tada mu reče Isus: "Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!"

4:11  Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.

4:12  A čuvši da je Ivan predan, povuče se u Galileju.

4:13  Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu

4:14  da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji:

4:15  Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska -

4:16  narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.

4:17  Otada je Isus počeo propovijedati: "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!"

4:18  Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari.

4:19  I kaže im: "Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!"

4:20  Oni brzo ostave mreže i pođu za njim.

4:21  Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih.

4:22  Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim.

4:23  I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu.

4:24  I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja - opsjednute, mjesečare, uzete - i on ih ozdravljaše.

4:25  Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije.

Chapter 5

5:1  Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici.

5:2  On progovori i stane ih naučavati:

5:3  "Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

5:4  Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

5:5  Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!

5:6  Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!

5:7  Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!

5:8  Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!

5:9  Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!

5:10  Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!"

5:11  "Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!

5:12  Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!"

5:13  "Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze."

5:14  "Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori.

5:15  Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući.

5:16  Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima."

5:17  "Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti.

5:18  Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude.

5:19  Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom."

5:20  "Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko."

5:21  "Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu.

5:22  A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne 'Glupane!', bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu."

5:23  "Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe,

5:24  ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar."

5:25  "Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu.

5:26  Zaita, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića."

5:27  "Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba!

5:28  A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.

5:29  Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao.

5:30  Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao."

5:31  "Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu.

5:32  A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub."

5:33  "Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve.

5:34  A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje.

5:35  Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga!

5:36  Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom.

5:37  Vaša riječ neka bude: 'Da, da, - ne, ne!' Što je više od toga, od Zloga je."

5:38  "Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub!

5:39  A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.

5:40  Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju.

5:41  Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije.

5:42  Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš."

5:43  "Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja.

5:44  A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone

5:45  da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima.

5:46  Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici?

5:47  I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?"

5:48  "Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!"

Chapter 6

6:1  "Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima.

6:2  Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.

6:3  Ti naprotiv, kada daješ milostinju - neka ti ne zna ljevica što čini desnica,

6:4  da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!"

6:5  "Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.

6:6  Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti."

6:7  "Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani.

6:8  Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete.

6:9  Vi, dakle, ovako molite: 'Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje!

6:10  Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!

6:11  Kruh naš svagdanji daj nam danas!

6:12  I opusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim!

6:13  I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!'"

6:14  "Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski.

6:15  Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka."

6:16  "I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.

6:17  Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice

6:18  da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti."

6:19  "Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu.

6:20  Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu.

6:21  Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce."

6:22  "Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo.

6:23  Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi - tamna, kolika će istom tama biti?"

6:24  "Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu."

6:25  "Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?"

6:26  "Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih?

6:27  A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat?

6:28  I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu.

6:29  A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih.

6:30  Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?"

6:31  "Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što ćemo jesti?' ili: 'Što ćemo piti?' ili: 'U što ćemo se obući?'

6:32  Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno.

6:33  Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.

6:34  Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova."

Chapter 7

7:1  "Ne sudite da ne budete suđeni!

7:2  Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.

7:3  Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?

7:4  Ili kako možeš reći bratu svomu: 'De da ti izvadim trun iz oka', a eto brvna u oku tvom?

7:5  Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!"

7:6  "Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas."

7:7  "Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!

7:8  Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.

7:9  Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao?

7:10  Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati?

7:11  Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!"

7:12  "Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci."

7:13  "Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu.

7:14  O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!"

7:15  "Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi.

7:16  Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve?

7:17  Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim.

7:18  Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova.

7:19  Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca.

7:20  Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati."

7:21  "Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.

7:22  Mnogi će me u onaj dan pitati: 'Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?'

7:23  Tada ću im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'"

7:24  "Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni.

7:25  Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni."

7:26  "Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku.

7:27  Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika."

7:28  Kad Isus završi ove svoje besjede, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom.

7:29  Ta učio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci.

Chapter 8

8:1  Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet.

8:2  I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reče: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti."

8:3  Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: "Hoću, očisti se!" I odmah se očisti od gube.

8:4  Kaže mu Isus: "Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo."

8:5  Kad uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli:

8:6  "Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama."

8:7  Kaže mu: "Ja ću doći izliječiti ga."

8:8  Odgovori satnik: "Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj.

8:9  Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi!' - i ode, drugomu: 'Dođi!' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini."

8:10  Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: "Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere.

8:11  A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom,

8:12  a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi."

8:13  I reče Isus satniku: "Idi, neka ti bude kako si vjerovao!" I ozdravi sluga u taj čas.

8:14  Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici.

8:15  Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu.

8:16  A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi -

8:17  da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese.

8:18  Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se prijeđe prijeko.

8:19  I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: "Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao."

8:20  Kaže mu Isus: "Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio."

8:21  Drugi mu od učenika reče: "Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca."

8:22  Isus mu kaže: "Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve."

8:23  Kad uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici.

8:24  I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao.

8:25  Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: "Gospodine, spasi, pogibosmo!"

8:26  Kaže im: "Što ste plašljivi, malovjerni?" Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha.

8:27  A ljudi su u čudu pitali: "Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?"

8:28  I kada dođe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proći onim putem.

8:29  I gle, povikaše: "Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?"

8:30  A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja.

8:31  Zlodusi ga zaklinjahu: "Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja."

8:32  On im reče: "Idite!" Oni iziđoše i uđoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama.

8:33  A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima.

8:34  I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja.

Chapter 9

9:1  I ušavši u lađu, preplovi i dođe u svoj grad.

9:2  Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: "Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!"

9:3  A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: "Ovaj huli!"

9:4  Prozrevši njihove misli, Isus reče: "Zašto snujete zlo u srcima?

9:5  Ta što je lakše reći: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi'?

9:6  Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" Tada reče uzetomu: "Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!"

9:7  I on usta te ode kući.

9:8  Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.

9:9  Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim.

9:10  Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima.

9:11  Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: "Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?"

9:12  A on, čuvši to, reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima.

9:13  Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike."

9:14  Tada pristupe k njemu Ivanovi učenici govoreći: "Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?"

9:15  Nato im Isus reče: "Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!"

9:16  "A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane još veća rupa."

9:17  "I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva."

9:18  Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: "Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će."

9:19  Isus usta te s učenicima pođe za njim.

9:20  I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine.

9:21  Mislila je: "Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se."

9:22  A Isus se okrenu i vidjevši je reče: "Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila." I žena bi spašena od toga časa.

9:23  I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa

9:24  reče: "Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava." Oni mu se podsmjehivahu.

9:25  A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena.

9:26  I razglasi se to po svem onom kraju.

9:27  Kad je Isus odlazio odande, pođu za njim dva slijepca vičući: "Smiluj nam se, Sine Davidov!"

9:28  A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: "Vjerujete li da mogu to učiniti?" Kažu mu: "Da, Gospodine!"

9:29  Tada se dotače njihovih očiju govoreći: "Neka vam bude po vašoj vjeri."

9:30  I otvoriše im se oči. A Isus im poprijeti: "Pazite da nitko ne dozna!"

9:31  Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju.

9:32  Tek što oni iziđoše, gle, doniješe mu njemaka opsjednuta.

9:33  Pošto izagna đavla, progovori njemak. Mnoštvo se čudom čudilo i govorilo: "Nikada se takvo što ne vidje u Izraelu!"

9:34  A farizeji govorahu: "Po poglavici đavolskome izgoni đavle."

9:35  I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć.

9:36  Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira.

9:37  Tada reče svojim učenicima: "Žetve je mnogo, a radnika malo.

9:38  Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju."

Chapter 10

10:1  Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.

10:2  A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan brat njegov;

10:3  Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej;

10:4  Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda.

10:5  Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: "K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite!

10:6  Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova!

10:7  Putom propovijedajte: 'Približilo se kraljevstvo nebesko!'

10:8  Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!

10:9  Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase,

10:10  ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa. Ta vrijedan je radnik hrane svoje."

10:11  "U koji god grad ili selo uđete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete.

10:12  Ulazeći u kuću, zaželite joj mir.

10:13  Bude li kuća dostojna, neka mir vaš siđe na nju. Ne bude li dostojna, neka se mir vaš k vama vrati.

10:14  Gdje vas ne prime i ne poslušaju riječi vaših, iziđite iz kuće ili grada toga i prašinu otresite sa svojih nogu.

10:15  Zaista, kažem vam, lakše će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj na Dan sudnji negoli gradu tomu."

10:16  "Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!

10:17  Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati.

10:18  Pred upravitelje i kraljeve vodit će vas poradi mene, za svjedočanstvo njima i poganima.

10:19  Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti.

10:20  Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama!"

10:21  "Brat će brata predavati na smrt i otac dijete. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih.

10:22  Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen."

10:23  "Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bježite u drugi. Zaista, kažem vam, nećete obići gradova izraelskih prije nego što dođe Sin Čovječji."

10:24  "Nije učenik nad učiteljem niti sluga nad gospodarom svojim.

10:25  Dosta je da učenik bude kao njegov učitelj i sluga kao njegov gospodar. Ako su domaćina Beelzebulom nazvali, koliko će više njegove ukućane?"

10:26  "Ne bojte ih se dakle. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati.

10:27  Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima."

10:28  "Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu."

10:29  "Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega.

10:30  A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene.

10:31  Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca."

10:32  "Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima.

10:33  A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima."

10:34  "Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač.

10:35  Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine;

10:36  i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi.

10:37  "Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.

10:38  Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan.

10:39  Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga."

10:40  "Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao.

10:41  Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku.

10:42  Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća."

Chapter 11

11:1  Pošto Isus završi upućivati dvanaestoricu učenika, ode odande naučavati i propovijedati po njihovim gradovima.

11:2  A kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike

11:3  da ga upitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?"

11:4  Isus im odgovori: "Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli:

11:5  Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje.

11:6  I blago onom tko se ne sablazni o mene."

11:7  Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja?

11:8  Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima.

11:9  Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka.

11:10  On je onaj o kome je pisano: Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.

11:11  Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!

11:12  A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe.

11:13  Uistinu, svi proroci i Zakon prorokovahu do Ivana.

11:14  Zapravo ako hoćete: on je Ilija koji ima doći."

11:15  "Tko ima uši, neka čuje."

11:16  "A komu da prispodobim ovaj naraštaj? Nalik je djeci što sjede na trgovima pa jedni drugima dovikuju:

11:17  'Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste.'"

11:18  "Doista, dođe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: 'Ðavla ima.'

11:19  Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se: 'Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!' Ali opravda se Mudrost djelima svojim."

11:20  Tada stane prekoravati gradove u kojima se dogodilo najviše njegovih čudesa, a oni se ne obratiše:

11:21  "Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi se već oni u kostrijeti i pepelu bili obratili.

11:22  Ali kažem vam: Tiru i Sidonu bit će na Dan sudnji lakše negoli vama."

11:23  "I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti! Doista, da su se u Sodomi zbila čudesa koja su se dogodila u tebi, ostala bi ona do danas.

11:24  Ali kažem vam: Zemlji će sodomskoj biti na Dan sudnji lakše nego tebi."

11:25  U ono vrijeme reče Isus: "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.

11:26  Da, Oče, tako se tebi svidjelo.

11:27  Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti."

11:28  "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.

11:29  Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.

11:30  Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako."

Chapter 12

12:1  U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Učenici su njegovi ogladnjeli te počeli trgati klasje i jesti.

12:2  Vidjevši to, farizeji mu rekoše: "Gle, učenici tvoji čine što nije dopušteno činiti subotom."

12:3  On im reče: "Niste li čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci?

12:4  Kako uđe u Dom Božji te pojedoše prinesene kruhove, a to ne bijaše slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo svećenicima?

12:5  Ili zar niste čitali u Zakonu da subotom svećenici u Hramu krše subotu, a bez krivnje su?

12:6  A velim vam: veće od Hrama jest ovdje!

12:7  I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove nekrive.

12:8  Ta Sin Čovječji gospodar je subote!"

12:9  Otišavši odande, dođe u njihovu sinagogu,

12:10  kad gle čovjeka s usahlom rukom. A oni upitaše Isusa da bi ga mogli optužiti: "Je li dopušteno subotom liječiti?"

12:11  On im reče: "Tko to od vas jedinu ovcu koju ima ne bi subotom prihvatio i izvadio kad bi mu upala u jamu?

12:12  A koliko je čovjek vredniji od ovce! Tako, slobodno je subotom činiti dobro!"

12:13  Tada reče čovjeku: "Ispruži ruku!" On je ispruži, i - ruka mu zdrava kao i druga!

12:14  A farizeji iziđoše i održaše vijećanje protiv njega, kako da ga pogube.

12:15  Kad Isus to dozna, ukloni se odande. Za njim je išlo mnoštvo. On ih sve ozdravi

12:16  i poprijeti im da ga ne prokazuju -

12:17  da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku:

12:18  Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika duše moje! Stavit ću Duha svoga na njega: naviještat će pravo narodima;

12:19  preti se neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima;

12:20  trske stučene prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti - sve dok do pobjede ne izvede pravo.

12:21  Ime njegovo nada je narodima!

12:22  Tada mu donesoše opsjednuta, slijepa i nijema. I ozdravi ga te njemak progovori i progleda.

12:23  I sve ono mnoštvo zapanjeno govoraše: "Da ovo nije Sin Davidov?"

12:24  A farizeji čuvši to rekoše: "Ne može ovaj izgoniti đavle osim po Beelzebulu, poglavici đavolskom."

12:25  A on, znajući njihove misli, reče im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i svaki grad ili kuća u sebi razdijeljena neće opstati.

12:26  Ako Sotona Sotonu izgoni, u sebi je razdijeljen. Kako će dakle opstati kraljevstvo njegovo?

12:27  I ako ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih sinovi vaši izgone? Zato će vam oni biti suci.

12:28  Ali ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje."

12:29  "Ili kako bi tko mogao ući u kuću jakoga i oplijeniti mu pokućstvo ako prije ne sveže jakoga? Tada će mu kuću oplijeniti."

12:30  "Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa."

12:31  "Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti.

12:32  I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem."

12:33  "Ili uzmite: dobro stablo i plod mu je dobar. Ili uzmite: trulo stablo i plod mu je truo. Ta po plodu se stablo poznaje.

12:34  Leglo gujinje! Kako možete govoriti dobro kad ste opaki. Ta iz obilja srca usta govore!

12:35  Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo.

12:36  A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji.

12:37  Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi."

12:38  Jednom zapodjenuše s njime razgovor neki pismoznanci i farizeji: "Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak."

12:39  A on im odgovori: "Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka.

12:40  Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći.

12:41  Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone!

12:42  Kraljica će Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje je i više od Salomona!"

12:43  "A kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja, ali ne nalazi!

12:44  Tada rekne: 'Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.' I došavši, nađe je praznu, pometenu i uređenu.

12:45  Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude s onim čovjekom gore nego na početku. Tako će biti i s ovim opakim naraštajem."

12:46  Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore.

12:47  Reče mu netko: "Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore."

12:48  Tomu koji mu to javi on odgovori: "Tko je majka moja, tko li braća moja?"

12:49  I pruži ruku prema učenicima: "Evo, reče, majke moje i braće moje!

12:50  Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka."

Chapter 13

13:1  Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more.

13:2  I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali.

13:3  I zborio im je mnogo u prispodobama: "Gle, iziđe sijač sijati.

13:4  I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.

13:5  Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.

13:6  A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se.

13:7  Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga.

13:8  Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk."

13:9  "Tko ima uši, neka čuje!"

13:10  I pristupe učenici pa ga zapitaju: "Zašto im zboriš u prispodobama?"

13:11  On im odgovori: "Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano.

13:12  Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.

13:13  U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju."

13:14  "Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti!

13:15  Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim.

13:16  A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju.

13:17  Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli."

13:18  "Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču.

13:19  Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan.

13:20  A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima,

13:21  ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba.

13:22  Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda.

13:23  Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko."

13:24  Drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi.

13:25  Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode.

13:26  Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj.

13:27  Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: 'Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?'

13:28  On im odgovori: 'Neprijatelj čovjek to učini.' Nato mu sluge kažu: 'Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?'

13:29  A on reče: 'Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu.

13:30  Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.'"

13:31  I drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi.

13:32  Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama."

13:33  I drugu im kaza prispodobu: "Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne."

13:34  Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba -

13:35  da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta.

13:36  Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: "Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi."

13:37  On odgovori: "Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji.

13:38  Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga.

13:39  Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli.

13:40  Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta.

13:41  Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike

13:42  i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.

13:43  Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega." "Tko ima uši, neka čuje!"

13:44  "Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu."

13:45  "Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem:

13:46  pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga."

13:47  "Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe.

13:48  Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace.

13:49  Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih

13:50  i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi."

13:51  "Jeste li sve ovo razumjeli?" Odgovore mu: "Jesmo."

13:52  A on će im: "Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro."

13:53  Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande.

13:54  I dođe u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: "Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile?

13:55  Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda?

13:56  I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?"

13:57  I sablažnjavahu se o njega. A Isus im reče: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu."

13:58  I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere.

Chapter 14

14:1  U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa

14:2  pa reče svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu."

14:3  Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa.

14:4  Jer Ivan mu govoraše: "Ne smiješ je imati!"

14:5  Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.

14:6  Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu.

14:7  Zato se zakle dati joj što god zaište.

14:8  A ona nagovorena od matere: "Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja."

14:9  Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade.

14:10  Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici.

14:11  I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi.

14:12  A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu.

14:13  Kad je Isus to čuo, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova.

14:14  Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.

14:15  Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane."

14:16  A Isus im reče: "Ne treba da idu, dajte im vi jesti."

14:17  Oni mu kažu: "Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe."

14:18  A on će im: "Donesite mi ih ovamo."

14:19  I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.

14:20  I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara.

14:21  A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.

14:22  I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo.

14:23  A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.

14:24  Lađa se već mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar.

14:25  O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru.

14:26  A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: "Utvara!" I od straha kriknuše.

14:27  Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"

14:28  Petar prihvati i reče: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!"

14:29  A on mu reče: "Dođi!" I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu.

14:30  Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: "Gospodine, spasi me!"

14:31  Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?"

14:32  Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar.

14:33  A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: "Uistinu, ti si Sin Božji!"

14:34  Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret.

14:35  I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike

14:36  te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.

Chapter 15

15:1  Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći:

15:2  "Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!"

15:3  On im odgovori: "A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje?

15:4  Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni!

15:5  A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar,

15:6  ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje.

15:7  Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija:

15:8  Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene.

15:9  Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske."

15:10  Tada dozove mnoštvo i reče: "Slušajte i razumijte!

15:11  Ne onečišćuje čovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi - to čovjeka onečišćuje."

15:12  Tada pristupe k njemu učenici i kažu mu: "Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su čuli tu riječ?"

15:13  On im odgovori: "Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit će se.

15:14  Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti."

15:15  Petar prihvati i reče mu: "Protumači nam tu prispodobu!"

15:16  A on reče: "I vi još uvijek ne razumijete?

15:17  Ne shvaćate li: sve što ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod.

15:18  Naprotiv, što iz usta izlazi, iz srca izvire i to onečišćuje čovjeka.

15:19  Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke.

15:20  To onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka."

15:21  Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske.

15:22  I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!"

15:23  Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer viče za nama."

15:24  On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova."

15:25  Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: "Gospodine, pomozi mi!"

15:26  On odgovori: "Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima."

15:27  A ona će: "Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!"

15:28  Tada joj Isus reče: "O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš." I ozdravi joj kći toga časa.

15:29  Otišavši odande, dođe Isus do Galilejskog mora, uziđe na goru i sjede ondje.

15:30  Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi.

15:31  Gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova.

15:32  A Isus dozva svoje učenike pa im reče: "Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem."

15:33  Kažu mu učenici: "Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?"

15:34  A Isus im reče: "Koliko kruhova imate?" Oni će: "Sedam, i malo riba."

15:35  Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji,

15:36  uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu.

15:37  I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košara.

15:38  A blagovalo je četiri tisuće muškaraca, osim žena i djece.

15:39  Tada otpusti mnoštvo, uđe u lađu i ode u kraj magadanski.

Chapter 16

16:1  Pristupe k njemu farizeji i saduceji. Iskušavajući ga, zatraže da im pokaže kakav znak s neba.

16:2  On im odgovori: "Uvečer govorite: 'Bit će vedro, nebo se žari.'

16:3  A ujutro: 'Danas će nevrijeme, nebo se tamno zacrvenjelo.' Lice neba znadete rasuditi, a znakove vremena ne znate.

16:4  Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin." Tada ih ostavi i ode.

16:5  Učenici dođoše prijeko, a zaboraviše ponijeti kruha.

16:6  A Isus im reče: "Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog!"

16:7  Oni zamišljeni među sobom govorahu: "Kruha ne ponijesmo."

16:8  Zamijetio to Isus pa reče: "Što ste zamišljeni, malovjerni, da kruha nemate?

16:9  Zar još ne shvaćate, ne sjećate li se onih pet kruhova na pet tisuća i koliko košara nakupiste?

16:10  I onih sedam kruhova na četiri tisuće i koliko košara nakupiste?

16:11  Kako onda ne shvaćate da vam to ne rekoh o kruhu? Nego, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog."

16:12  Tada razumješe kako im ne reče da se čuvaju kvasca krušnoga, nego nauka farizejskog i saducejskoga.

16:13  Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?"

16:14  Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka."

16:15  Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?"

16:16  Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga."

16:17  Nato Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima.

16:18  A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.

16:19  Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima."

16:20  Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.

16:21  Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.

16:22  Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: "Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!"

16:23  Isus se okrene i reče Petru: "Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!"

16:24  Tada Isus reče svojim učenicima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.

16:25  Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mena, naći će ga.

16:26  Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj?

16:27  Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim."

16:28  "Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom."

Chapter 17

17:1  Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu,

17:2  i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost.

17:3  I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime.

17:4  A Petar prihvati i reče Isusu: "Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu."

17:5  Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!"

17:6  Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše.

17:7  Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: "Ustanite, ne bojte se!"

17:8  Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.

17:9  Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: "Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne."

17:10  Upitaše ga učenici: "Što dakle pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?"

17:11  On im odgovori: "Ilija će doduše doći i sve obnoviti.

17:12  No velim vam: Ilija je već došao, ali ga ne upoznaše, već učiniše s njim što im se prohtjelo. Tako je i Sinu Čovječjemu trpjeti od njih."

17:13  Tada razumješe učenici da im to reče o Ivanu Krstitelju.

17:14  Kada dođoše k mnoštvu, pristupi mu čovjek, padne pred njim na koljena

17:15  i reče: "Gospodine, smiluj se sinu mojemu jer je mjesečar i zlo mu je. Često doista pada u oganj i često u vodu.

17:16  Dovedoh ga tvojim učenicima i ne mogoše ga izliječiti."

17:17  A Isus odgovori: "O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi! Dovedite mi ga ovamo!"

17:18  I zaprijeti Isus zloduhu te on iziđe iz njega. I ozdravi dječak toga časa.

17:19  Tada učenici pristupiše nasamo k Isusu i rekoše: "Zašto ga mi ne mogosmo izagnati?"

17:20  Kaže im: "Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: 'Premjesti se odavde onamo!', premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće."

17:21  #

17:22  A kad su se skupili u Galileji, reče im Isus: "Sin Čovječji ima biti predan ljudima u ruke

17:23  i ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuti." I ožalostiše se silno.

17:24  Kad stigoše u Kafarnaum, pristupe Petru oni što ubiru dvodrahme pa mu rekoše: "Učitelj vaš ne plaća dvodrahme?"

17:25  "Plaća", odgovori. A kad on uđe u kuću, pretekne ga Isus: "Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?"

17:26  Kad on odgovori: "Od tuđih!", reče mu Isus: "Sinovi su, dakle, oslobođeni.

17:27  Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiđe uzmi, otvori joj usta i naći ćeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se."

Chapter 18

18:1  U onaj čas pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: "Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?"

18:2  On dozove dijete, postavi ga posred njih

18:3  i reče: "Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.

18:4  Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.

18:5  I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima."

18:6  "Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku."

18:7  "Jao svijetu od sablazni! Neizbježivo dolaze sablazni, ali jao čovjeku po kom dolazi sablazan.

18:8  Pa ako te ruka ili noga sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Bolje ti je ući u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni.

18:9  I ako te oko sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe. Bolje ti je jednooku u život ući, nego s oba oka biti bačen u pakao ognjeni."

18:10  "Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima."

18:11  #

18:12  "Što vam se čini? Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom?

18:13  Posreći li mu se te je nađe, zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale.

18:14  Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih."

18:15  "Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo.

18:16  Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja.

18:17  Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik."

18:18  "Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu."

18:19  "Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima.

18:20  Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima."

18:21  Tada pristupi k njemu Petar i reče: "Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?"

18:22  Kaže mu Isus: "Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam."

18:23  "Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama.

18:24  Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata.

18:25  Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug.

18:26  Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: 'Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.'

18:27  Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti."

18:28  "A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: 'Vrati što si dužan!'

18:29  Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.'

18:30  Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga."

18:31  "Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru.

18:32  Tada ga gospodar dozva i reče mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio.

18:33  Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?'

18:34  I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga.

18:35  Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu."

Chapter 19

19:1  Kad Isus završi ove besjede, ode iz Galileje i dođe u judejski kraj s onu stranu Jordana.

19:2  Za njim je išao silan svijet. Ondje ih izliječi.

19:3  Pristupe mu tada farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: "Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?"

19:4  On odgovori: "Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih

19:5  i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo?

19:6  Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja."

19:7  Kažu mu: "Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i - otpustiti?"

19:8  Odgovori im: "Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako.

19:9  A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - pa se oženi drugom, čini preljub."

19:10  Kažu mu učenici: "Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se."

19:11  A on im reče: "Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano.

19:12  Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati."

19:13  Tada mu doniješe dječicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A učenici im branili.

19:14  Nato će im Isus: "Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!"

19:15  I položi ruke na njih pa krene odande.

19:16  I gle, pristupi mu netko i reče: "Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?"

19:17  A on mu reče: "Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi."

19:18  Upita ga: "Koje?" A Isus reče: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno!

19:19  Poštuj oca i majku! I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!"

19:20  Kaže mu mladić: "Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?"

19:21  Reče mu Isus: "Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom."

19:22  Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak.

19:23  A Isus reče svojim učenicima: "Zaista, kažem vas, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko.

19:24  Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje."

19:25  Čuvši to, učenici se silno snebivahu govoreći: "Tko se onda može spasiti?"

19:26  A Isus upre u njih pogled pa im reče: "Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće."

19:27  Tada Petar prihvati pa upita: "Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?"

19:28  Reče im Isus: "Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih.

19:29  I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti."

19:30  "A mnogi prvi bit će posljednji, i posljednji prvi."

Chapter 20

20:1  "Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd.

20:2  Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd.

20:3  Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni

20:4  pa i njima reče: 'Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.'

20:5  I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako.

20:6  A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: 'Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?'

20:7  Kažu mu: 'Jer nas nitko ne najmi.' Reče im: 'Idite i vi u vinograd.'"

20:8  "Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: 'Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.'

20:9  Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar.

20:10  Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar.

20:11  A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina:

20:12  'Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.'"

20:13  "Nato on odgovori jednomu od njih: 'Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar?

20:14  Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi.

20:15  Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?'"

20:16  "Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji."

20:17  Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče:

20:18  "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt

20:19  i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti."

20:20  Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište.

20:21  A on će joj: "Što želiš?" Kaže mu: "Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva."

20:22  Isus odgovori: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?" Kažu mu: "Možemo!"

20:23  A on im reče: "Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva - to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac."

20:24  Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata.

20:25  Zato ih Isus dozva i reče: "Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću.

20:26  Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj.

20:27  I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga."

20:28  "Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge."

20:29  Kad su izlazili iz Jerihona, pođe za njim silan svijet.

20:30  I gle, dva slijepca sjeđahu kraj puta. Čuvši da Isus prolazi, povikaše: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!"

20:31  Mnoštvo ih ušutkivalo, ali oni još jače viknuše: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!"

20:32  Isus se zaustavi, dozove ih i reče: "Što hoćete da vam učinim?"

20:33  Kažu mu: "Gospodine, da nam se otvore oči."

20:34  Isus se ganut dotače njihovim očiju i oni odmah progledaše. I pođoše za njim.

Chapter 21

21:1  Kad se približiše Jeruzalemu te dođoše u Betfagu, na Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu učenika

21:2  govoreći: "Pođite u selo pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i uz nju magare. Odriješite ih i dovedite k meni.

21:3  Ako vam tko što rekne, recite: 'Gospodinu trebaju', i odmah će ih pustiti."

21:4  To se dogodi da se ispuni što je rečeno po proroku:

21:5  Recite kćeri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jašuć na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu.

21:6  Učenici odu i učine kako im naredi Isus.

21:7  Dovedu magaricu i magare te stave na njih haljine i Isus uzjaha na njih.

21:8  Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih po putu.

21:9  Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: "Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!"

21:10  Kad uđe u Jeruzalem, uskomešao se sav grad i govorio: "Tko je ovaj?"

21:11  A mnoštvo odgovaraše: "To je Prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga."

21:12  Isus uđe u Hram i izagna sve koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe.

21:13  Kaže im: "Pisamo je: Dom će se moj zvati Dom molitve, a vi od njega činite pećinu razbojničku."

21:14  U Hramu mu priđoše slijepi i hromi i on ih ozdravi.

21:15  A kad glavari svećenički i pismoznanci vidješe čudesa koja učini i djecu što viču Hramom: "Hosana Sinu Davidovu!", gnjevni

21:16  mu rekoše: "Čuješ li što ovi govore?" Kaže im Isus: "Da! A niste li čitali: Iz usta djece i dojenčadi sebi si pripravio hvalu?"

21:17  On ih ostavi, pođe iz grada u Betaniju te ondje prenoći.

21:18  Ujutro se vraćao u grad i ogladnje.

21:19  Ugleda smokvu kraj puta i priđe k njoj, ali ne nađe na njoj ništa osim lišća pa joj kaže: "Ne bilo više ploda s tebe dovijeka!" I smokva umah usahnu.

21:20  Vidjevši to, učenici se začude: "Kako umah smokva usahnu!"

21:21  Isus im odvrati: "Zaista, kažem vam, ako budete imali vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne samo ovo sa smokvom, nego - reknete li i ovoj gori: 'Digni se i baci u more!', bit će tako.

21:22  I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete."

21:23  I uđe u Hram. Dok je naučavao, pristupiše mu glavari svećenički i starješine narodne te ga upitaše: "Kojom vlašću to činiš? Tko ti dade tu vlast?"

21:24  Isus im odgovori: "I ja ću vas jedno upitati. Ako mi na to odgovorite, ja ću vama kazati kojom vlašću ovo činim.

21:25  Krst Ivanov odakle li bijaše? Od Neba ili od ljudi?" A oni umovahu među sobom: "Reknemo li 'Od Neba', odvratit će nam: 'Zašto mu, dakle, ne povjerovaste?'

21:26  A reknemo li 'Od ljudi', strah nas je mnoštva. Ta svi Ivana smatraju prorokom."

21:27  Zato odgovore Isusu: "Ne znamo." I on njima reče: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim."

21:28  "A što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: 'Sinko, hajde danas na posao u vinograd!'

21:29  On odgovori: 'Neću!' No poslije se predomisli i ode.

21:30  Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: 'Evo me, gospodaru!' i ne ode.

21:31  Koji od te dvojice izvrši volju očevu?" Kažu: "Onaj prvi." Nato će im Isus: "Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje!

21:32  Doista, Ivan dođe k vama putom pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete."

21:33  "Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova.

21:34  Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod.

21:35  A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše.

21:36  I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako."

21:37  "Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: 'Poštovat će mog sina.'

21:38  Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!'

21:39  I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju."

21:40  "Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?"

21:41  Kažu mu: "Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme."

21:42  Kaže im Isus: "Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim!

21:43  Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove! (

21:44  I tko padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga.)"

21:45  Kad su glavari svećenički i farizeji čuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima.

21:46  I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva jer ga je smatralo prorokom.

Chapter 22

22:1  Isus im ponovno prozbori u prispodobama:

22:2  "Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu.

22:3  Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći.

22:4  Opet posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'"

22:5  "Ali oni ne mareći odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom.

22:6  Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju.

22:7  Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali."

22:8  "Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni.

22:9  Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'"

22:10  "Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.

22:11  Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho.

22:12  Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi.

22:13  Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.'

22:14  Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih."

22:15  Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi.

22:16  Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: "Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran.

22:17  Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?"

22:18  Znajući njihovu opakost, reče Isus: "Zašto me iskušavate, licemjeri?

22:19  Pokažite mi porezni novac!" Pružiše mu denar.

22:20  On ih upita: "Čija je ovo slika i natpis?"

22:21  Odgovore: "Carev." Kaže im: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje."

22:22  Čuvši to, zadive se pa ga ostave i odu.

22:23  Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaše ga:

22:24  "Učitelju, Mojsije reče: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom ženom te podigne porod bratu svomu.

22:25  Bijaše tako u nas sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu.

22:26  Tako i drugi i treći, sve do sedmoga.

22:27  A nakon svih umrije i žena.

22:28  Kojemu će dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala."

22:29  Odgovori im Isus: "U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje.

22:30  Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu.

22:31  A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog:

22:32  Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!"

22:33  Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom.

22:34  A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se,

22:35  a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita:

22:36  "Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?"

22:37  A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.

22:38  To je najveća i prva zapovijed.

22:39  Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.

22:40  O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."

22:41  Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus:

22:42  "Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?" Kažu mu: "Davidov."

22:43  A on će njima: "Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli:

22:44  Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?'

22:45  Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?"

22:46  I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što.

Chapter 23

23:1  Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima:

23:2  "Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji.

23:3  Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine.

23:4  Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli.

23:5  Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese.

23:6  Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama,

23:7  pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu 'Rabbi'.

23:8  Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća.

23:9  Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima.

23:10  I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa - Krist.

23:11  Najveći među vama neka vam bude poslužitelj.

23:12  Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen."

23:13  "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli."

23:14  #

23:15  "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe."

23:16  "Jao vama! Slijepe vođe! Govorite: 'Zakune li se tko Hramom, nije ništa. Ali ako se zakune hramskim zlatom, veže ga zakletva.'

23:17  Budale i slijepci! Ta što je veće: zlato ili Hram što posvećuje zlato?

23:18  Nadalje: 'Zakune li se tko žrtvenikom, nije ništa. Ali ako se zakune darom što je na njemu, veže ga zakletva.'

23:19  Slijepci! Ta što je veće: dar ili žrtvenik što dar posvećuje?

23:20  Tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu.

23:21  I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onim koji u njemu prebiva.

23:22  I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i Onim koji na njemu sjedi."

23:23  "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati.

23:24  Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu!"

23:25  "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe.

23:26  Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista."

23:27  Jao vama pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće.

23:28  Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja."

23:29  "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima

23:30  te govorite: 'Da smo mi živjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proročke.'

23:31  Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojica proroka.

23:32  Dopunite samo mjeru otaca svojih!"

23:33  "Zmije! Leglo gujinje! Kako ćete uteći osudi paklenoj?

23:34  Zato evo ja šaljem vama proroke i mudrace i pismoznance. Jedne ćete od njih ubiti i raspeti, druge bičevati po svojim sinagogama i progoniti od grada do grada

23:35  da tako na vas dođe sva pravedna krv, prolivena na zemlji od krvi Abela pravednoga pa do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ubiste između Hrama i žrtvenika.

23:36  Zaista, kažem vam, sve će to doći na ovaj naraštaj!"

23:37  "Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste.

23:38  Evo, napuštena vam kuća.

23:39  Doista, kažem vam, odsada me nećete vidjeti dok ne reknete: Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!"

Chapter 24

24:1  Isus iziđe iz Hrama. Putom mu pristupiše učenici pokazujući mu hramsko zdanje.

24:2  A on im reče: "Ne vidite li sve ovo? Zaista, kažem vam, ne, neće se ovdje ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen."

24:3  Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio, pristupiše k njemu učenici nasamo govoreći: "Reci nam kada će to biti i koji će biti znak tvojega Dolaska i svršetka svijeta?"

24:4  Isus im odgovori: "Pazite da vas tko ne zavede!

24:5  Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: 'Ja sam Krist!' I mnoge će zavesti."

24:6  "A čut ćete za ratove i za glasove o ratovima. Pazite, ne uznemirujte se. Doista treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak.

24:7  Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva; bit će gladi i potresa po raznim mjestima.

24:8  Ali sve je to samo početak trudova."

24:9  "Tada će vas predavati na muke i ubijati vas. I svi će vas narodi zamrziti zbog imena moga.

24:10  Mnogi će se tada sablazniti, izdavat će jedni druge i mrziti se među sobom.

24:11  Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge zavesti.

24:12  Razmahat će se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih.

24:13  Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen."

24:14  "I propovijedat će se ovo evanđelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima. Tada će doći svršetak."

24:15  "Kada dakle vidite da grozota pustoši, po proroštvu Daniela proroka, stoluje na svetome mjestu - tko čita, neka razumije:

24:16  koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore;

24:17  tko bude na krovu, neka ne silazi uzeti što iz kuće;

24:18  i tko bude u polju, neka se ne okreće natrag da uzme haljinu!"

24:19  "A jao trudnicama i dojiljama u one dane!"

24:20  "I molite da bijeg vaš ne bude zimi ili subotom

24:21  jer tada će biti velika tjeskoba kakve ne bijaše od početka svijeta sve do sada, a neće je ni biti."

24:22  "I kad se ne bi skratili dani oni, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih skratit će se dani oni."

24:23  "Ako vam tada tko rekne: 'Gle, evo Krista!' ili: 'Eno ga!' - ne povjerujte!

24:24  Ustat će, doista, lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane."

24:25  "Eto, prorekao sam vam."

24:26  "Reknu li vam dakle: 'Evo, u pustinji je!', ne izlazite; 'Evo ga u ložnicama!', ne vjerujte.

24:27  Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako će biti i s dolaskom Sina Čovječjega."

24:28  "Gdje bude strvine, ondje će se skupljati orlovi."

24:29  "A odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti i zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati."

24:30  "I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će proplakati sva plemena zemlje. I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom.

24:31  I razaslat će anđele svoje s trubljom velikom i sabrat će mu izabranike s četiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga."

24:32  "A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: blizu je ljeto.

24:33  Tako i vi kad sve to ugledate, znajte: blizu je, na vratima!"

24:34  "Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude.

24:35  Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti."

24:36  "A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac.

24:37  Kao u dane Noine, tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega.

24:38  Kao što su u dane one - prije potopa - jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju

24:39  i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije - tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega.

24:40  Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti.

24:41  Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti."

24:42  "Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi.

24:43  A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće.

24:44  Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi."

24:45  "Tko li je onaj vjerni i razumni sluga što ga gospodar postavi nad svojim ukućanima da im izda hranu u pravo vrijeme?

24:46  Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi!

24:47  Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim."

24:48  "No rekne li taj zli sluga u srcu: 'Okasnit će gospodar moj'

24:49  pa stane tući sudrugove, jesti i piti s pijanicama,

24:50  doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti;

24:51  rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među licemjerima. Ondje će biti plač i škrgut zubi."

Chapter 25

25:1  "Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku.

25:2  Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih.

25:3  Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja.

25:4  Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja."

25:5  "Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše.

25:6  O ponoći nasta vika: 'Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!'

25:7  Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke.

25:8  Lude tada rekoše mudrima: 'Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!'

25:9  Mudre im odgovore: 'Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!'"

25:10  "Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata.

25:11  Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: 'Gospodine! Gospodine! Otvori nam!'

25:12  A on im odgovori: 'Zaista kažem vam, ne poznam vas!'

25:13  Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!"

25:14  "Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak.

25:15  Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan - svakomu po njegovoj sposobnosti.

25:16  I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet.

25:17  Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva.

25:18  Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov."

25:19  "Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun.

25:20  Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: 'Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!'

25:21  Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!'"

25:22  "Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: 'Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!'

25:23  Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.'"

25:24  "A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: 'Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao.

25:25  Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!'

25:26  A gospodar mu reče: 'Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao!

25:27  Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.'"

25:28  "'Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset.

25:29  Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.

25:30  A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.'"

25:31  "Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje.

25:32  I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca.

25:33  Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva."

25:34  "Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta!

25:35  Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me;

25:36  gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.'"

25:37  "Tada će mu pravednici odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te?

25:38  Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te?

25:39  Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?'

25:40  A kralj će im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'"

25:41  "Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim!

25:42  Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti;

25:43  stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'"

25:44  "Tada će mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?'

25:45  Tada će im on odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.'"

25:46  "I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni."

Chapter 26

26:1  I kad Isus završi sve te besjede, reče svojim učenicima:

26:2  "Znate da je za dva dana Pasha, i Sin Čovječji predaje se da se razapne."

26:3  Uto se sabraše glavari svećenički i starješine narodne u dvoru velikoga svećenika imenom Kajfe

26:4  i zaključiše Isusa na prijevaru uhvatiti i ubiti.

26:5  Jer se govorilo: "Nikako ne o Blagdanu da ne nastane pobuna u narodu."

26:6  Kad je Isus bio u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca,

26:7  pristupi mu neka žena s alabastrenom posudicom skupocjene pomasti i polije ga po glavi, dok je on bio za stolom.

26:8  Vidjevši to, učenici negodovahu: "Čemu ta rasipnost?

26:9  Moglo se to skupo prodati i dati siromasima."

26:10  Zapazio to Isus pa im reče: "Što dodijavate ženi? Dobro djelo učini prema meni.

26:11  Ta siromaha svagda imate uza se, a mene nemate svagda.

26:12  Izlila je tu pomast na moje tijelo - za ukop mi to učini.

26:13  Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen."

26:14  Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim

26:15  i reče: "Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati." A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka.

26:16  Otada je tražio priliku da ga preda.

26:17  Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: "Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?"

26:18  On reče: "Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.'"

26:19  I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.

26:20  Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom.

26:21  I dok su blagovali, reče: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati."

26:22  Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: "Da nisam ja, Gospodine?"

26:23  On odgovori: "Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati.

26:24  Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije."

26:25  A Juda, izdajnik, prihvati i reče: "Da nisam ja, učitelju?" Reče mu: "Ti kaza."

26:26  I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!"

26:27  I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: "Pijte iz nje svi!

26:28  Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha.

26:29  A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - s vama piti u kraljevstvu Oca svojega."

26:30  Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori.

26:31  Tada im reče Isus: "Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: Udarit će pastira i stado će se razbjeći.

26:32  Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.'

26:33  Nato će mu Petar: "Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću!"

26:34  Reče mu Isus: "Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!"

26:35  Kaže mu Petar: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti." Tako rekoše i svi učenici.

26:36  Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: "Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se."

26:37  I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba.

26:38  Tada im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!"

26:39  I ode malo dalje, pade ničice moleći: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti."

26:40  I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom?

26:41  Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo."

26:42  Opet, po drugi put, ode i pomoli se: "Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!"

26:43  I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale.

26:44  Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi.

26:45  Tada dođe učenicima i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke!

26:46  Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica."

26:47  Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih.

26:48  A izdajica im dao znak: "Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!"

26:49  I odmah pristupi Isusu i reče: "Zdravo, Učitelju!" I poljubi ga.

26:50  A Isus mu reče: "Prijatelju, zašto ti ovdje!" Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga.

26:51  I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.

26:52  Kaže mu tada Isus: "Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu.

26:53  Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela?

26:54  No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?"

26:55  U taj čas reče Isus svjetini: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me."

26:56  A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu.

26:57  Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine.

26:58  A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak.

26:59  A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti.

26:60  Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica

26:61  i reknu: "Ovaj reče: 'Mogu razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.'"

26:62  Usta nato veliki svećenik i reče mu: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?"

26:63  Isus je šutio. Reče mu veliki svećenik: "Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?"

26:64  Reče mu Isus: "Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim."

26:65  Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: "Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu!

26:66  Što vam se čini?" Oni odgovoriše: "Smrt zaslužuje!"

26:67  Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali

26:68  govoreći: "Proreci nam, Kriste, tko te udario?"

26:69  A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: "I ti bijaše s Isusom Galilejcem."

26:70  On pred svima zanijeka: "Ne znam što govoriš."

26:71  Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: "Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom."

26:72  On opet zanijeka sa zakletvom: "Ne znam toga čovjeka."

26:73  Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: "Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!"

26:74  On se tada stane zaklinjati i preklinjati: "Ne znam toga čovjeka." I odmah se oglasi pijetao.

26:75  I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: "Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti." I iziđe te gorko zaplaka.

Chapter 27

27:1  A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube.

27:2  I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu.

27:3  Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama

27:4  govoreći: "Sagriješih predavši krv nedužnu!" Odgovoriše: "Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!"

27:5  I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi.

27:6  Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše:

27:7  "Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina." Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca.

27:8  Stoga se ona njiva zove "Krvava njiva" sve do danas.

27:9  Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi -

27:10  i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin.

27:11  Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: "Ti li si kralj židovski?" On odgovori: "Ti kažeš."

27:12  I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao.

27:13  Tada mu reče Pilat: "Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?"

27:14  I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio.

27:15  A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli.

27:16  Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba.

27:17  Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: "Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?"

27:18  Znao je doista da ga predadoše iz zavisti.

27:19  Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči nu njegova žena: "Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega."

27:20  Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi.

27:21  Upita ih dakle upravitelj: "Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?" A oni rekoše: "Barabu!"

27:22  Kaže im Pilat: "Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?" Oni će: "Neka se razapne."

27:23  A on upita: "A što je zla učinio?" Vikahu još jače: "Neka se razapne!"

27:24  Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: "Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!"

27:25  Sav narod nato odvrati: "Krv njegova na nas i na djecu našu!"

27:26  Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.

27:27  Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu.

27:28  Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem.

27:29  Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: "Zdravo, kralju židovski!"

27:30  Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi.

27:31  Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.

27:32  Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ.

27:33  I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto,

27:34  dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti.

27:35  A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku.

27:36  I sjedeći ondje, čuvahu ga.

27:37  I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: "Ovo je Isus, kralj židovski."

27:38  Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva.

27:39  A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama:

27:40  "Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!"

27:41  Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu:

27:42  "Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj!

27:43  Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Božji!'"

27:44  Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici.

27:45  Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete.

27:46  O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To će reći: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"

27:47  A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: "Ovaj zove Iliju."

27:48  I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti.

27:49  A ostali rekoše: "Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi."

27:50  A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh.

27:51  I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše,

27:52  grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše

27:53  te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.

27:54  A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: "Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj."

27:55  A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu;

27:56  među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih.

27:57  Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov.

27:58  On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne.

27:59  Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno

27:60  i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe.

27:61  A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu.

27:62  Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata

27:63  te mu rekoše: "Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: 'Nakon tri dana uskrsnut ću.'

27:64  Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: 'Uskrsnuo je od mrtvih!' I bit će posljednja prijevara gora od prve."

27:65  Reče im Pilat: "Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!"

27:66  Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu.

Chapter 28

28:1  Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob.

28:2  I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj.

28:3  Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg.

28:4  Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe.

28:5  A anđeo progovori ženama: "Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite!

28:6  Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao

28:7  pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam."

28:8  One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima.

28:9  Kad eto im Isusa u susret! Reče im: "Zdravo!" One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone.

28:10  Tada im Isus reče: "Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!"

28:11  Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo.

28:12  Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima

28:13  govoreći: "Recite: 'Noću dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga.'

28:14  Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige."

28:15  Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima - sve do danas.

28:16  Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus.

28:17  Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše.

28:18  Isus im pristupi i prozbori: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!

28:19  Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga

28:20  i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!" "I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta."