CroSaric - Psalms

Chapter 1

1:1  Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca,

1:2  već uživa u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i noć.

1:3  On je k'o stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi.

1:4  Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! Oni su k'o pljeva što je vjetar raznosi.

1:5  Stoga se opaki neće održati na sudu, ni grešnici u zajednici pravednih.

1:6  Jer Jahve zna put pravednih, a propast će put opakih.

Chapter 2

2:1  Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju?

2:2  Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rotÄe protiv Jahve i Pomazanika njegova:

2:3  "Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo!"

2:4  Smije se onaj što na nebu stoluje, Gospod im se podruguje.

2:5  Tad im veli u svom gnjevu, žestinom ih on zbunjuje:

2:6  "TÓa ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom."

2:7  Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reče: "Ti si sin moj, danas te rodih.

2:8  Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske.

2:9  Vladat ćeš njima palicom gvozdenÄom i razbit ih kao sud lončarski."

2:10  Opametite se sada, vi kraljevi, Urazumite se, suci zemaljski.

2:11  Služite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu,

2:12  da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, kad uskoro plane srdžba njegova. Blago svima koji se njemu utječu!

Chapter 3

3:1  Psalam. Davidov. Kad je David bježao pred sinom Abšalomom.

3:2  Jahve, koliko je tlačitelja mojih, koliki se podižu na me!

3:3  Mnogi su što o meni zbore: "Nema mu spasenja u Bogu!"

3:4  Ti si ipak štit moj, Jahve; slavo moja, ti mi glavu podižeš.

3:5  Iza sveg glasa Jahvi zavapih, i on me usliša sa svete gore svoje.

3:6  Sad mogu leć' i usnuti, i onda ustat' jer me Jahve drži.

3:7  Ne bojim se tisuća ljudi što me opsjedaju dušmanski.

3:8  Ustani, o Jahve! Spasi me, o Bože moj! Ti udaraš po obrazu sve neprijatelje moje, opakima zube razbijaš.

3:9  U Jahve je spasenje: na tvom narodu tvoj je blagoslov!

Chapter 4

4:1  Zborovođi. Uz žičana glazbala. Psalam. Davidov.

4:2  Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja, ti što me u tjeskobi izbavÄi: smiluj mi se, usliši moju molitvu!

4:3  Sinovi čovječji, dokle će vam srca ostati tvrda? Zašto ispraznost ljubite, opsjenu slijedite?

4:4  Znajte: Jahve čudesno uzvisuje prijatelja svoga; Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem.

4:5  Promislite u srcima i ne griješite, dršćite na svojim ležajima i zanijemite.

4:6  Prinesite žrtve pravedne, u Jahvu se uzdajte!

4:7  Mnogi govore: "Tko će nam pokazati sreću?" Obasjaj nas, Jahve, svjetlom svoga lica!

4:8  Više si u srce moje ulio radosti nego kad obilno rode pšenica i vino.

4:9  Čim legnem, odmah u miru i usnem, jer mi samo ti, o Jahve, daješ miran počinak.

Chapter 5

5:1  Zborovođi. Uz frule. Psalam. Davidov.

5:2  Čuj, o Jahve, riječi moje, jecaje moje razaberi!

5:3  Osvrni se na glas mog prizivanja, o Kralju moj i Bože moj, jer tebe vruće zazivam!

5:4  Jahve, zorom glas mi već čuješ, zorom ti već lijem molitve u nadi čekajuć'.

5:5  Jer ti nisi Bog kom je nepravda mila: zlobniku nema boravka s tobom,

5:6  opaki ne mogu opstati pred tvojim pogledom. Mrziš sve što čine bezakonje

5:7  i uništavaš lažljivce. Varalica i krvopija Jahvi se gadi.

5:8  Po velikoj dobroti tvojoj unići ću u Dom tvoj; past ću ničice pred svetim Domom tvojim, Jahve, prepun poštovanja.

5:9  U svojoj me pravdi vodi poradi mojih dušmana, svoj put mi poravnaj pred očima.

5:10  U njihovim ustima iskrenosti nema, srce im je puno zloće; grlo im je grob otvoren, a jezikom laskaju.

5:11  Kazni ih, o Bože! Nek' propadnu oni i osnove njine, otjeraj ih zbog mnogih nedjela njihovih; tÓa oni se digoše na tebe.

5:12  Nek' se raduju svi što se utječu tebi, neka kliču sve dovijeka! Štiti ih i nek se vesele u tebi koji ljube ime tvoje,

5:13  jer pravednika, Jahve, ti blagoslivljaš, dobrotom ga svojom k'o štitom zaklanjaš.

Chapter 6

6:1  Zborovođi. Uz žičano glazbalo. U oktavi. Psalam. Davidov.

6:2  Jahve, nemoj me karati u srdžbi svojoj, ne kažnjavaj me u svojoj jarosti!

6:3  Smiluj mi se, Jahve, jer sam iznemog'o, Jahve, ozdravi me jer dršću kosti moje.

6:4  Duboko mi je duša potresena, a ti, o Jahve - dokle ćeš?

6:5  Vrati se, Jahve, dušu mi izbavi, spasi me rad svoje dobrote:

6:6  jer među mrtvima tko te se sjeća, u Podzemlju tko ti hvale pjeva?

6:7  Iznemogoh od pusta jecanja, u noći postelju plačem zalijevam, suzama ležaj natapam.

6:8  Od žalosti oko mi gasne i slabi, jer su mnogi neprijatelji moji.

6:9  Odstupite od mene, svi opaki, jer je Jahve plač moj čuo.

6:10  Čuo je Jahve molbu moju, Jahve je primio moju molitvu.

6:11  Neka se postide i užasno zbune svi moji dušmani, i puni srama neka smjesta odstupe.

Chapter 7

7:1  Tužaljka. Davidova. Ispjeva je Jahvi zbog Kuša Benjaminovca.

7:2  O Jahve, Bože moj, tebi se utječem, od svih progonitelja spasi me, oslobodi,

7:3  da mi dušu ne zgrabe kao lav što razdire, a nema tko da izbavi.

7:4  Jahve, Bože moj, ako to učinih, ako je nepravda na rukama mojim,

7:5  ako zlom uzvratih prijatelju, ili oplijenih nepravedna tužitelja:

7:6  neka mi dušmanin progoni dušu i zgrabi je, neka mi život u zemlju satre i jetru u prašinu baci.

7:7  Ustani, Jahve, u svom gnjevu, digni se na bijes tlačitelja mojih. Probudi se! Sud mi sazovi!

7:8  Neka te okruži skupština narodna, nad njom sjedni visoko!

7:9  O Jahve, dosudi mi pravo po pravosti mojoj i po nevinosti koja je u meni.

7:10  Dokrajči bezakonje zlotvora, pravedna podigni, pravedni Bože koji proničeš srca i bubrege.

7:11  Meni je štit Bog koji spasava čestita srca.

7:12  Bog je pravedan sudac, on povazdan prijeti:

7:13  ako se ne obrate, mač će naoštriti, luk će svoj zapet' i pravo smjerit'.

7:14  Spremit će za njih smrtonosno oružje, strijele će svoje užariti.

7:15  Eto, zlotvor zače nepravdu, otrudnje pakošću i podlost rodi.

7:16  Iskopa jamu i prodube; sam u jamu svoju pade!

7:17  Pakost će njegova pasti njemu na glavu, njemu na tjeme okrenut se nasilje njegovo.

7:18  A ja ću hvaliti Jahvu zbog pravde njegove i pjevat ću imenu Jahve višnjega.

Chapter 8

8:1  Zborovođi. Po napjevu "Tijesci". Psalam. Davidov.

8:2  Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji, veličanstvom nebo natkriljuješ!

8:3  U ustima djece i dojenčadi hvalu si spremio protiv neprijatelja, da postidiš mrzitelja, zlotvora.

8:4  Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti -

8:5  pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš?

8:6  Ti ga učini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni.

8:7  Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloži:

8:8  ovce i svakolika goveda, i zvijeri poljske k tome,

8:9  ptice nebeske i ribe morske, i što god prolazi stazama morskim.

8:10  Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji!

Chapter 9

9:1  Zborovođi. Po napjevu "Umri za sina". Psalam. Davidov.

9:2  $ALEF Slavim te, Jahve, svim srcem svojim, ispovijedam sva čudesna djela tvoja.

9:3  Radujem se i kličem tebi, pjevam imenu tvome, Svevišnji!

9:4  $BET Dušmani moji natrag krenuše, padoše i pred licem tvojim pogiboše.

9:5  Jer ti se zauze za moje pravo i parbu moju, ti sjede na prijesto - sudac pravedan:

9:6  $GIMEL ti pokara pogane, pogubi bezbošca, ime im izbrisa dovijeka.

9:7  Dušmani klonuše, smrvljeni zauvijek, ti im gradove razori - nesta im spomena.

9:8  $HE Ali Jahve dovijeka stoluje, postavi prijesto svoj da sudi:

9:9  sam po pravdi sudi krug zemaljski, izreče pucima osudu pravednu.

9:10  $VAU Jahve je tvrđava tlačenom, tvrđava spasa u danima tjeskobe.

9:11  Nek' se uzdaju u te koji znaju ime tvoje, jer ne ostavljaš onih što ljube tebe, o Jahve.

9:12  $ZAJIN Pjevajte Jahvi koji prebiva na Sionu, razglašujte među pucima djela njegova,

9:13  jer ih se spomenu kao osvetnik krvi i siromaškog jauka ne zaboravi.

9:14  $HET Smiluj mi se, Jahve: pogledaj nevolju u koju me vrgoše neprijatelji moji, od vrata smrti izbavi me

9:15  da naviještam sve hvale tvoje na vratima kćeri Sionske, da radostan kličem zbog spasenja tvoga.

9:16  $TET Pogani padoše u jamu koju sami iskopaše, zamka koju potajno staviše uhvati nogu njihovu.

9:17  Jahve se iskaza i sud održa; grešnik se spleo u djela svoja.

9:18  $JOD Nek' grešnici odu u Podzemlje, svi pogani što zaboraviše Boga.

9:19  $KAF Jer siromah neće pasti u zaborav zauvijek, ufanje ubogih neće biti zaludu dovijeka.

9:20  Ustani, Jahve, da se ne osili čovjek, nek' pogani budu osuđeni pred tobom!

9:21  Strah im, o Jahve, utjeraj, nek' spoznaju pogani da su smrtnici!

Chapter 10

10:1  $LAMED Zašto, Jahve, stojiš daleko, zašto se skrivaš u dane tjeskobe?

10:2  Obijesni bezbožnik jadnika goni, u zamke ga hvata koje mu postavi.

10:3  Bezbožnik se pohlepom hvali, $NUN lakomac psuje i Jahvu prezire.

10:4  Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: "Ne, istrage nema! TÓa ni Boga nema!" I u tome sva mu je misao.

10:5  Puti su mu svagda uspješni, na sudove tvoje on i ne misli, sve protivnike svoje prezire.

10:6  U srcu veli: "Neću posrnuti! Ni u kojem koljenu neću biti nesretan."

10:7  $PE Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, pod jezikom njegovim muka i nesreća.

10:8  U zasjedi čuči pokraj ograda, potajno ubija nevina, $AJIN očima siromaha vreba.

10:9  U zaklonu sjedi k'o lav u pećini, vreba da opljačka jadnika i da ga povuče u mrežu.

10:10  Pritajen čuči na zemlji, od nasilja mu siromasi padaju.

10:11  U srcu svome veli: "ZÓaboravi Gospod, odvrati lice i nikoga ne vidi!"

10:12  $KOF Ustani, Gospode Bože, podigni ruku, ne zaboravi siromaha.

10:13  Zašto da bezbožnik prezire Boga, zašto da kaže u srcu: "Neće kazniti!"

10:14  $REŠ Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, u ruci je mjeriš. Siromah se tebi predaje, ubogu ti si pomoć!

10:15  $ŠIN Pakosnu grešniku satri mišicu, kazni mu pakost da je više ne bude!

10:16  Jahve je kralj u vijeke vjekova, iz zemlje njegove nestat će pogana.

10:17  $TAU Počuj, o Jahve, čežnju siromašnih, okrijepi im srce, uho prikloni:

10:18  da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, da straha više ne zadaje čovjek zemljanÄi.

Chapter 11

11:1  Zborovođi. Psalam. Davidov. Jahvi se utječem! Zašto dakle govorite duši mojoj: "Odleti u goru kao ptica!

11:2  Gle, bezbožnici već luk napeše, za tetivu strijelu zapeše da iz potaje ustrijele pravednika.

11:3  Kad su temelji uzljuljani, što da učini pravednik?"

11:4  Jahve je u svom svetom Hramu, na nebeskom sjedi prijestolju. Oči njegove motre, vjeđama proniče sinove ljudske.

11:5  Jahve proniče pravedna i nepravedna, iz dna duše mrzi silnika.

11:6  Na grešnike će izlit' žeravu i sumpor, vjetar ognjeni bit će dio njine sudbine.

11:7  Pravedan je Jahve i pravednost ljubi, čestiti će gledat' lice njegovo.

Chapter 12

12:1  Zborovođi. U oktavi. Psalam. Davidov.

12:2  U pomoć, Jahve, jer nestaje pobožnih, vjernosti nema više među ljudima!

12:3  Svatko laže svome bližnjemu, govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim.

12:4  Istrijebi, Jahve, sve usne lažljive i jezik hvastavi;

12:5  one što zbore: "Jezik je naša snaga, naše su usne za nas: tko nam što može?"

12:6  "Zbog nevolje tlačenih i jauka ubogih sada ću ustati - govori Jahve - spasenje donijet' onom tko ga želi."

12:7  Riječi su Jahvine riječi iskrene, srebro prokušano, od zemlje odvojeno, sedam puta očišćeno.

12:8  O Jahve, ti ćeš bdjeti nad nama, od naraštaja ovog čuvat' nas svagda,

12:9  pa nek' se okolo vrzu zlotvori, nek' se izdižu ljudi najgori.

Chapter 13

13:1  Zborovođi. Psalam. Davidov.

13:2  TÓa dokle, Jahve, dokle ćeš me zaboravljati? Dokle ćeš skrivati lice od mene?

13:3  Dokle ću nositi bol u duši; tugu u srcu obdan i obnoć? Dokle će se dušmanin dizat' na me?

13:4  Pogledaj, usliši, Jahve, Bože moj! Prosvijetli mi oči da ne zaspim nasmrt,

13:5  nek' ne kaže dušmanin: "Nadjačah njega!" Nek' ne kliču protivnici ako posrnem!

13:6  Ja se u tvoju dobrotu uzdam, nek' mi se srce raduje spasenju tvome! Pjevat ću Jahvi koji mi učini dobro, pjevat ću imenu Jahve Svevišnjeg!

Chapter 14

14:1  Zborovođi. Davidov. Bezumnik reče u srcu: "Nema Boga." Pokvareni rade gadosti; nitko da čini dobro.

14:2  Jahve s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži.

14:3  No, svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da čini dobro - nikoga nema.

14:4  Neće li se urazumiti svi što bezakonje čine, koji proždiru narod moj kao da jedu kruha? Ne zazivlju ime Jahvino:

14:5  jednom će drhtati od straha, jer je Bog s rodom pravednim.

14:6  Želite razbiti nakane ubogog: Jahve je utočište njegovo.

14:7  O neka dođe sa Siona spas Izraelu! Kad Jahve promijeni udes naroda svoga, klicat će Jakov, radovat se Izrael.

Chapter 15

15:1  Psalam. Davidov. Jahve, tko smije prebivati u šatoru tvome, tko li stanovati na svetoj gori tvojoj?

15:2  Onaj samo tko živi čestito, koji čini pravicu, i istinu iz srca zbori,

15:3  i ne kleveće jezikom; koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga;

15:4  koji zlikovca prezire, a poštuje one što se Jahve boje;

15:5  koji se zaklinje prijatelju, a ne krši prisege, i ne daje novca na lihvu, i ne prima mita protiv nedužna. Tko tako čini, pokolebat' se neće dovijeka.

Chapter 16

16:1  Miktam. Davidov. Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.

16:2  Jahvi rekoh: "Ti si moj gospodar, nema mi blaženstva bez tebe!"

16:3  Za svetima što su u zemlji sav plamtim od čežnje!

16:4  Gomilaju patnje moje koji slijede bogove tuđe. Ja im ljevanica nalijevat' neću, ime im spominjat' neću usnama.

16:5  Jahve mi je baština i kalež: Ti u ruci držiš moju sudbinu.

16:6  Na divnu zemlju padoše mi konopi, vrlo mi je mila moja baština.

16:7  Blagoslivljam Jahvu koji me svjetuje te me i noću srce opominje.

16:8  Jahve mi je svagda pred očima; jer mi je zdesna, neću posrnuti.

16:9  Stog' mi se raduje srce i kliče duša, i tijelo mi spokojno počiva.

16:10  Jer mi nećeš ostavit' dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.

16:11  Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaženstvo vječno.

Chapter 17

17:1  Molitva. Davidova. Počuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih!

17:2  Od tebe nek' mi dođe presuda, tvoje oči vide što je pravo.

17:3  Istraži mi srce, pohodi noću, ognjem me iskušaj, al' u meni nećeš nać' bezakonja. Ne zgriješiše usta moja

17:4  kao što griješe ljudi: po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona.

17:5  Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim.

17:6  Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit': prikloni mi uho i čuj riječi moje.

17:7  Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dušmana izbavljaš one što se utječu desnici tvojoj.

17:8  Čuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih

17:9  od zlotvora što na me nasrću. Dušmani me bijesni opkoljuju,

17:10  bešćutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto,

17:11  Koraci njini sad me okružuju, smjeraju da me na zemlju obore;

17:12  slični lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviću što vreba u potaji.

17:13  Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od grešnika mi život mačem spasi,

17:14  a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne.

17:15  A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati.

Chapter 18

18:1  Učitelju zbora. Od Jahvina sluge Davida koji Jahvi ispjeva ovu pjesmu u onaj dan kad ga Jahve oslobodi iz ruku neprijatelja

18:2  Ljubim te, Jahve, kreposti moja!

18:3  Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj; Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!

18:4  Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna, i od dušmana bit ću izbavljen.

18:5  Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne.

18:6  Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me:

18:7  u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije.

18:8  I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji gora, pokrenuše se, jer On gnjevom planu.

18:9  Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa.

18:10  On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci mu mračni.

18:11  Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi.

18:12  Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim,

18:13  od blijeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno.

18:14  Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori.

18:15  Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori.

18:16  Morska se dna pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova.

18:17  On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi.

18:18  Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dušmana mojih jačih od mene.

18:19  Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti,

18:20  na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio.

18:21  Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po čistoći ruku mojih on me nagradi,

18:22  jer čuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih.

18:23  Odredbe njegove sve su mi pred očima, zapovijedi njegove nisam odbacio,

18:24  do srži odan njemu sam bio, čuvam se grijeha svakoga.

18:25  Jahve mi po pravdi mojoj vrati, čistoću ruku mojih vidje.

18:26  S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraćaš.

18:27  S čovjekom čistim ti si čist, a lukavca izigravaš,

18:28  jer narodu poniženu spasenje donosiš, a ponižavaš oči ohole.

18:29  Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš:

18:30  s tobom udaram na čete dušmanske, s Bogom svojim preskačem zidine.

18:31  Savršeni su puti Gospodnji, i riječ je Božja ognjem kušana. On, samo on, štit je svima koji se k njemu utječu.

18:32  Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega?

18:33  Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran,

18:34  noge mi dade brze k'o u košute i postavi me na visine čvrste,

18:35  ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju.

18:36  Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me desnica drži, tvoja me brižljivost uzvisi.

18:37  Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posrću.

18:38  Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih.

18:39  Obaram ih, ne mogu se dići, padaju, pod nogama mi leže.

18:40  Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži.

18:41  Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili.

18:42  Vapiju u pomoć - nikog da pomogne; vapiju Jahvi - ne odaziva se.

18:43  Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih k'o blato na putu.

18:44  Ti me izbavi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah služi mi.

18:45  Svaki moj šapat pokorno on sluša, sinovi tuđinci meni laskaju;

18:46  sinovi tuđinski gube srčanost, izlaze dršćuć' iz svojih utvrda.

18:47  Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!

18:48  Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava.

18:49  Od dušmana me mojih izbavljaš i nad protivnike me moje izdižeš, ti mene od čovjeka silnika spasavaš.

18:50  Zato te slavim, Jahve, među pucima i psalam pjevam tvome Imenu:

18:51  umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke.

Chapter 19

19:1  Zborovođi. Psalam. Davidov.

19:2  Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.

19:3  Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje.

19:4  Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti,

19:5  al' po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu. Ondje suncu razape šator,

19:6  te ono k'o ženik iz ložnice ide, k'o div kliče kad prelijeće stazu.

19:7  Izlazi ono od nebeskog kraja, i put mu se opet s krajem spaja, ne skriva se ništa žaru njegovu.

19:8  Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi; pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino - neuka uči;

19:9  prÓava je naredba Jahvina - srce sladi; čista je zapovijed Jahvina - oči prosvjetljuje;

19:10  neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni,

19:11  dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga, slađi od meda, meda samotoka.

19:12  Sluga tvoj pomno na njih pazi, vrlo brižno on ih čuva.

19:13  Ali tko propuste svoje da zapazi? Od potajnih grijeha očisti me!

19:14  Od oholosti čuvaj slugu svoga da mnome ne zavlada. Tad ću biti neokaljan, čist od grijeha velikoga.

19:15  Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim. Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!

Chapter 20

20:1  Zborovođi. Psalam. Davidov.

20:2  Uslišio te Jahve u dan nevolje, štitilo te ime Boga Jakovljeva!

20:3  Poslao ti pomoć iz Svetišta, branio te sa Siona!

20:4  Spomenuo se svih ti prinosnica, bila mu mila paljenica tvoja!

20:5  Udijelio ti što ti srce želi, ispunio sve namisli tvoje!

20:6  Radovali se tvojoj pobjedi, u ime Boga svoga dizali stjegove! Ispunio Jahve svaku molbu tvoju!

20:7  Znam evo: Jahve će pobjedu dati svom pomazaniku, uslišit ga iz svetih nebesa snagom pobjedne desnice svoje.

20:8  Jedni se hvale kolima bojnim, drugi konjima, mi imenom Jahve, Boga našega!

20:9  Oni posrću i padaju, mi se držimo i stojimo.

20:10  Jahve, daruj pobjedu kralju, usliši nas u dan kad te zazovemo!

Chapter 21

21:1  Zborovođi. Psalam. Davidov.

21:2  Jahve, zbog tvoje se moći kralj veseli, zbog pomoći tvoje radosno kliče.

21:3  Ti mu ispuni želju srca, ne odbi molitve usana njegovih.

21:4  Ti ga predusrete blagoslovima sretnim, na glavu mu krunu stavi od suhoga zlata.

21:5  Za život te molio, i ti mu dade premnoge dane - za vijeke vjekova.

21:6  Pomoću tvojom slava je njegova velika, uresio si ga veličanstvom i sjajem.

21:7  Ti ga učini blagoslovom za vjekove, veseliš ga radošću lica svojega.

21:8  Doista, kralj se uzda u Jahvu i po dobroti Svevišnjega neće se pokolebati.

21:9  Tvoja ruka nek' pronađe sve dušmane tvoje, desnica tvoja neka stigne one koji te mrze!

21:10  Nek' budu kao u peći ognjenoj kad se ukaže lice tvoje! Nek' ih Jahve gnjevom uništi, neka ih proguta oganj!

21:11  Njihovo potomstvo satri sa zemlje i rod im iz sinova ljudskih.

21:12  Ako li stanu zlo kovati protiv tebe, ako spremaju spletke, neće uspjeti.

21:13  Ti ćeš ih natjerati u bijeg, svoj luk ćeš usmjeriti na njih.

21:14  Ustani, Jahve, u sili svojoj! Daj nam da pjesmama slavimo snagu tvoju!

Chapter 22

22:1  Zborovođi. Po napjevu "Košuta u zoru". Psalam. Davidov.

22:2  Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga.

22:3  Bože moj, vičem danju, al'ne odvraćaš; noću vapijem i nema mi počinka.

22:4  A ipak, ti u Svetištu prebivaš, Nado Izraelova!

22:5  U tebe se očevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi;

22:6  k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.

22:7  A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir.

22:8  Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom:

22:9  "U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!"

22:10  Iz krila majčina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke.

22:11  Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majčina ti si Bog moj.

22:12  Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne.

22:13  Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi okružiše mene.

22:14  Ždrijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i riče.

22:15  Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim.

22:16  Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene.

22:17  Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge,

22:18  sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me.

22:19  Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju.

22:20  Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć!

22:21  Dušu moju istrgni maču, iz šapa pasjih život moj.

22:22  Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!

22:23  A sada, braći ću svojoj naviještat' ime tvoje, hvalit ću te usred zbora.

22:24  "Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!

22:25  Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je čuo."

22:26  Zato ću te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvršit' zavjete.

22:27  Siromasi će jesti i nasitit će se, hvalit će Jahvu koji traže njega: nek' živi srce vaše dovijeka!

22:28  Spomenut će se i Jahvi se vratit' svi krajevi zemlje; pred njim će n§icÄe pasti sve obitelji pogana.

22:29  Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima.

22:30  Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze. I moja će duša za njega živjeti,

22:31  njemu će služiti potomstvo moje. O Gospodu će se pripovijedat'

22:32  slijedećem koljenu, o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem: "Ovo učini Jahve!"

Chapter 23

23:1  Psalam. Davidov. Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam;

23:2  na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi

23:3  i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.

23:4  Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.

23:5  Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva.

23:6  Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga. U Jahvinu ću domu prebivati kroz dane mnoge.

Chapter 24

24:1  Psalam. Davidov. Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive.

24:2  On ga na morima utemelji i na rijekama učvrsti.

24:3  Tko će uzići na Goru Jahvinu, tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

24:4  Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo.

24:5  On blagoslov prima od Jahve i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.

24:6  Takav je naraštaj onih koji traže njega, koji traže lice Boga Jakovljeva.

24:7  "Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!"

24:8  "Tko je taj Kralj slave?" "Jahve silan i junačan, Jahve silan u boju!"

24:9  "Podignite, vrata, nadvratnike svoje dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!"

24:10  "Tko je taj Kralj slave?" "Jahve nad Vojskama - on je Kralj slave!"

Chapter 25

25:1  Davidov. $ALEF K tebi, Jahve, uzdižem dušu svoju,

25:2  $BET u tebe se uzdam, Bože moj: ne daj da se postidim, da se ne vesele nada mnom dušmani!

25:3  $GIMEL Koji se u tebe uzdaju, postidjet se neće: postidjet će se koji se lako iznevjere.

25:4  $DALET Pokaži mi, Jahve, svoje putove, nauči me svojim stazama!

25:5  $HE Istinom me svojom vodi i pouči me, jer ti si Bog, moj Spasitelj: $VAU u tebe se pouzdajem svagda.

25:6  $ZAJIN Spomeni se, Jahve, svoje nježnosti i ljubavi svoje dovijeka.

25:7  $HET Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa, spomeni me se po svojoj ljubavi - radi dobrote svoje, o Jahve!

25:8  $TET Jahve je sama dobrota i pravednost: grešnike on na put privodi.

25:9  $JOD On ponizne u pravdi vodi i uči malene putu svome.

25:10  $KAF Sve su staze Jahvine istina i ljubav za onog koji čuva Savez njegov i propise.

25:11  $LAMED Jahve, radi svojeg imena grijeh moj mi oprosti, jer je velik.

25:12  $MEM Ima li koga da se boji Jahve? On će ga poučiti kojim će putem krenuti.

25:13  $NUN Duša će mu u sreći počivati, a potomci će njegovi zaposjesti zemlju.

25:14  $SAMEK Prisan je Jahve s onima koji ga se boje i Savez svoj objavljuje njima.

25:15  $AJIN K Jahvi su svagda oči moje upravljene, jer mi nogu izvlači iz zamke.

25:16  $PE Pogledaj na me i smiluj se meni, jer osamljen sam i nevoljan.

25:17  $SADE Odagnaj tjeskobe srca moga, iz bojazni mojih izbavi me!

25:18  Vidi nevolju moju i muku i oprosti sve grijehe moje!

25:19  $REŠ Pogledaj dušmane moje: kako ih je mnogo i kakvom me mržnjom žestokom mrze.

25:20  $ŠIN Čuvaj dušu moju, izbavi me: neću se postidjeti, jer se tebi utekoh.

25:21  $TAU Nedužnost i čestitost nek' me štite, jer u tebe se uzdam, o Jahve.

25:22  Izbavi, Bože, Izraela iz sviju tjeskoba njegovih.

Chapter 26

26:1  Davidov. Dosudi mi pravo, Jahve, jer hodih u nedužnosti, i uzdajuć' se u Jahvu ja se ne pokolebah.

26:2  Ispitaj me, Jahve, iskušaj me, istraži mi bubrege i srce.

26:3  Jer tvoja je dobrota pred očima mojim, u istini tvojoj ja hodim.

26:4  S ljudima opakim ja ne sjedim i ne svraćam podlima.

26:5  Mrsko mi je društvo zlotvora, i s bezbošcima sjesti ne želim.

26:6  U nedužnosti ruke svoje perem i obilazim žrtvenik tvoj, Jahve,

26:7  da tvoju hvalu javno razglasim i pripovijedam sva divna djela tvoja.

26:8  O Jahve, ljubim dom u kojem prebivaš i mjesto gdje slava tvoja stoluje.

26:9  Ne pogubi mi dušu s grešnicima ni život moj s krvolocima;

26:10  na rukama je njihovim zločin, a desnica im puna mita.

26:11  A ja u nedužnosti svojoj hodim: izbavi me, milostiv mi budi.

26:12  Noga mi stoji na pravu putu: u zborovima blagoslivljat ću Jahvu.

Chapter 27

27:1  Davidov. Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je štit života moga: pred kime da strepim?

27:2  Kad navale na me zlotvori da mi tijelo žderu, protivnici moji i dušmani, oni posrću i padaju.

27:3  Nek' se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek' i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja.

27:4  Za jedno molim Jahvu, samo to ja tražim: da živim u Domu Jahvinu sve dane života svoga, da uživam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam.

27:5  U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni; skriva me u skrovištu Šatora svoga, na hridinu on me uzdiže.

27:6  I sada izdižem glavu iznad dušmana oko sebe. U njegovu ću Šatoru prinositi žrtve radosne, Jahvi ću pjevat' i klicati.

27:7  Slušaj, o Jahve, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usliši me!

27:8  Moje mi srce govori: "Traži lice njegovo!" Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim.

27:9  Ne skrivaj lica svoga od mene. Ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj!

27:10  Ako me otac i mati ostave, Jahve će me primiti.

27:11  Nauči me, Jahve, putu svojemu, ravnom me stazom povedi poradi protivnika mojih.

27:12  Bijesu dušmana mojih ne predaj me, jer ustadoše na mene svjedoci lažni koji dašću nasiljem.

27:13  Vjerujem da ću uživati dobra Jahvina u zemlji živih.

27:14  U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek' bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj!

Chapter 28

28:1  Davidov. K tebi, o Jahve, vapijem, hridino moja, ne ogluši se na me: da neuslišan ne postanem kao oni koji u grob silaze.

28:2  Čuj moje zazivanje dok tebi vapijem, dok ruke uzdižem svetomu Hramu tvojem.

28:3  Ne uzmi me s bezbožnicima i s onima koji čine bezakonje, koji govore slatko s bližnjima a u srcu im je pakost.

28:4  Daj im po djelima njihovim i po zloći njihovih nedjela! Po djelu ruku njihovih plati im, uzvrati im po njihovoj zasluzi!

28:5  Jer ne mare za čine Jahvine ni za djelo ruku njegovih: nek' ih obori i više ne podigne!

28:6  Blagoslovljen Jahve što usliša zazivanje moje! Jahve mi je zaklon, on štit je moj.

28:7  U njega se srce moje pouzdalo i pomoć mi dođe; zato mi kliče srce i pjesmom njega slavim.

28:8  Jahve je jakost narodu svome, tvrđava spasa svom pomazaniku.

28:9  Spasi narod svoj i blagoslovi svoju baštinu, pasi ih i nosi ih dovijeka!

Chapter 29

29:1  Psalam. Davidov. Prinesite Jahvi, o sinovi Božji, prinesite Jahvi slavu i moć!

29:2  Prinesite Jahvi slavu njegova imena, poklonite se Jahvi u svetištu njegovu!

29:3  Čuj! Jahve nad vodama, Jahve nad vodama silnim!

29:4  Čuj! Jahve u sili, Jahve u veličanstvu!

29:5  Čuj! Jahve lomi cedre, Jahve lomi cedre libanske,

29:6  i Liban skakuće poput teleta, a Sirion kao mlado bivolče!

29:7  Čuj! Jahve sipa munje, Jahve sipa munje ognjene!

29:8  Čuj! Jahve potresa pustinjom, Jahve potresa pustinjom kadeškom!

29:9  Čuj! Od straha se mladÄe košute, prerano se mladÄe košute šumske. [3b] Čuj! Bog veličanstveni zagrmje, [9a] a u Hramu njegovu svi kliknuše: Slava!

29:10  Jahve nad valima stoluje, stoluje Jahve - kralj dovijeka!

29:11  Jahve narodu svom daje jakost, Jahve narod svoj mirom blagoslivlje.

Chapter 30

30:1  Psalam. Pjesma za posvećenje Doma. Davidov.

30:2  Veličam te, Jahve, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.

30:3  Jahve, Bože moj, zazvah te, i ti si me ozdravio;

30:4  Jahve, izveo si mi dušu iz Podzemlja, na rubu groba ti si me oživio.

30:5  Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi, zahvaljujte svetom imenu njegovu!

30:6  Jer samo za tren traje srdžba njegova, a čitav život dobrota njegova. Večer donese suze, a jutro klicanje.

30:7  U svojoj sreći rekoh: "Neću se pokolebati nikada!"

30:8  Dobrotom si me, o Jahve, na goru nade postavio, ali čim lice sakriješ, sav se uplašim.

30:9  Tada, Jahve, zavapih k tebi i zazvah milosrđe Boga svojega:

30:10  "Kakva je korist od krvi moje, kakva korist da u grob siđem? Zar će te prašina slaviti, zar će naviještati vjernost tvoju?"

30:11  Slušaj, o Jahve, i smiluj se meni; Jahve, budi mi na pomoć!

30:12  Okrenuo si moj plač u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasao me radošću.

30:13  Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti: Jahve, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!

Chapter 31

31:1  Zborovođi. Psalam. Davidov.

31:2  Tebi se, Jahve, utječem, o, da se ne postidim nikada: u svojoj me pravdi izbavi!

31:3  Prikloni k meni uho svoje, pohiti da me oslobodiš! Budi mi hrid zaštite, tvrđava spasenja.

31:4  Jer ti si hrid moja, tvđava moja, radi svoga imena vodi me i ravnaj.

31:5  Izvuci me iz mreže koju mi zapeše, jer ti si moje utočište.

31:6  U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Jahve, Bože vjerni.

31:7  Ti mrziš one koji štuju ništavne kumire, a ja se u Jahvu uzdam.

31:8  Radosno ću klicat' tvojoj milosti, jer si na moju bijedu pogledao, pomogao u tjeskobi duši mojoj.

31:9  Nisi me predao u ruke dušmana, noge si mi na prostran put izveo.

31:10  Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi, od jada slabi mi oko, duša i tijelo.

31:11  Život mi se troši u gorčini, ljeta moja u jecanju. U muci mi se iscrpila snaga i kosti su moje klonule.

31:12  Dušmanima svojim postao sam ruglo, susjedima podsmijeh, a znancima strašilo; koji me vide vani, bježe od mene.

31:13  Nestalo me k'o mrtvaca iz sjećanja ljudi, postadoh k'o razbijena posuda.

31:14  Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud: sastaju se protiv mene i smišljaju kako da mi život oduzmu.

31:15  A ja se, Jahve, u tebe uzdam; govorim: Ti si Bog moj!

31:16  U tvojoj je ruci sudbina moja: istrgni me iz ruke dušmana i onih koji me progone!

31:17  Rasvijetli lice nad slugom svojim, po svojoj me dobroti spasi.

31:18  Jahve, ne bilo me stid što tebe zazvah! Neka se postide zlotvori, nek' u Podzemlju zamuknu.

31:19  Nek' zanijeme usne lažljive koje protiv pravednika govore drsko, oholo i prezirno.

31:20  O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje, koju iskazuješ onima što se tebi utječu naočigled sinovima čovječjim.

31:21  Zaklanjaš ih štitom lica svoga od zavjera ljudskih; u šatoru svom ih skrivaš od jezika svadljivih.

31:22  Blagoslovljen Jahve jer me obasu čudesnom dobrotom u gradu tvrdom.

31:23  U tjeskobi svojoj već mišljah: "Odbačen sam od pogleda tvoga." Ali ti si čuo glas mog zaziva dok sam tebi vapio.

31:24  Ljubite Jahvu, svi sveti njegovi: čuva Jahve svoje vjernike, a po zasluzi vraća onima koji postupaju oholo.

31:25  Budite hrabri i jaka srca, svi koji se u Jahvu uzdate!

Chapter 32

32:1  Davidov. Poučna pjesma. Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven!

32:2  Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u čijemu duhu nema prijevare!

32:3  Prešutjet' sam htio, al' kosti mi klonuše od neprestana jecanja.

32:4  Danju i noću ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila k'o za ljetnih žega.

32:5  Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: "Priznat ću Jahvi prijestup svoj", i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

32:6  Zato nek' ti se moli pobožnik svaki u času nevolje. Kad bujice silne navale, njega neće stići.

32:7  Utočište ti si moje, od tjeskobe ti ćeš me sačuvat', odjenut' me radošću spasenja.

32:8  Učit ću te, put ti kazat' kojim ti je ići, svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom.

32:9  Ne budite kao konj ili mazga bez razuma: divljinu im krotiš vođicama i uzdom, inače im se ne primiči!

32:10  Bezbožnika taru mnoge nevolje, a tko se uzda u Jahvu, njega okružuje milost.

32:11  Radujte se Jahvi i kličite, pravedni, kličite svi koji ste srca čestita!

Chapter 33

33:1  Pravednici, Jahvi kličite! Hvaliti ga pristoji se čestitima.

33:2  Slavite Jahvu na harfi, na liri od deset žica veličajte njega!

33:3  Pjesmu novu zapjevajte njemu i glazbala skladna popratite poklicima.

33:4  Jer prÓava je riječ Jahvina i vjernost su sva djela njegova.

33:5  On ljubi pravdu i pravo: puna je zemlja dobrote Jahvine.

33:6  Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova.

33:7  Vodu morsku on sabire kao u mješinu i bezdane stavlja u spremišta.

33:8  Zemlja sva neka pred Jahvom strepi, neka ga se boje svi stanovnici svijeta!

33:9  Jer on reče - i sve postade, naredi - i sve se stvori.

33:10  Jahve razbija nakane pucima, mrsi namjere narodima.

33:11  Naum Jahvin dovijeka ostaje i misli srca njegova od koljena do koljena.

33:12  Blago narodu kojemu je Jahve Bog, Narodu koji on odabra sebi za baštinu!

33:13  Gospodin motri s nebesa i gleda sve sinove čovječje.

33:14  Iz svoga prebivališta motri sve stanovnike zemaljske:

33:15  on je svima srca stvorio i pazi na sva djela njihova.

33:16  Ne spasava kralja vojska mnogobrojna, ne spasava velika sila junaka.

33:17  Isprazno se od konja nadati spasenju, jačina njegova ne izbavlja.

33:18  Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:

33:19  da im od smrti život spasi, da ih hrani u danima gladi.

33:20  Naša se duša Jahvi nada, on je pomoć i zaštita naša.

33:21  Srce nam se u njemu raduje, u njegovo sveto ime mi se uzdamo.

33:22  Neka dobrota tvoja, o Jahve, bude nad nama, kao što se mi u tebe uzdamo!

Chapter 34

34:1  Davidov. Kada se David pravio ludim pred Abimelekom, a on

34:2  $ALEF Blagoslivljat ću Jahvu u svako doba, njegova će mi hvala biti svagda na ustima!

34:3  $BET Nek' se Jahvom duša moja hvali: nek' čuju ponizni i nek' se raduju!

34:4  $GIMEL Veličajte sa mnom Jahvu, uzvisujmo ime njegovo zajedno!

34:5  $DALETTražio sam Jahvu, i on me usliša, izbavi me od straha svakoga.

34:6  $HE U njega gledajte i razveselite se, da se ne postide lica vaša.

34:7  $ZAJIN Eto, jadnik vapi, a Jahve ga čuje, izbavlja ga iz svih tjeskoba.

34:8  $HET Anđeo Jahvin tabor podiže oko njegovih štovalaca da ih spasi.

34:9  $TET Kušajte i vidite kako dobar je Jahve: blago čovjeku koji se njemu utječe!

34:10  $JOD Bojte se Jahve, vi sveti njegovi: ne trpe oskudice koji ga se boje.

34:11  $KAF Osiromašiše mogućnici i gladuju, a koji traže Jahvu ne trpe oskudice.

34:12  $LAMED Dođite, djeco, i poslušajte me, učit ću vas strahu Gospodnjem.

34:13  $MEM O čovječe, ljubiš li život? Želiš li dane mnoge uživati dobra?

34:14  $NUN Jezik svoj oda zla suspreži i usne od riječi prijevarnih!

34:15  $SAMEK Zla se kloni, a čini dobro, traži mir i za njim idi!

34:16  $PE Oči Jahvine gledaju pravedne, uši mu slušaju vapaje njihove.

34:17  $AJIN Lice se Jahvino okreće protiv zločinaca da im spomen zatre na zemlji.

34:18  $SADE Pravednici zazivaju, i Jahve ih čuje, izbavlja ih iz svih tjeskoba.

34:19  $KOF Blizu je Jahve onima koji su skršena srca, a klonule duše spasava.

34:20  $REŠ Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Jahve od svih izbavlja.

34:21  $ŠIN On čuva sve kosti njegove: ni jedna mu se neće slomiti.

34:22  $TAU Opakost bezbošca ubija, platit će koji mrze pravednika.

34:23  Jahve izbavlja duše slugu svojih, i neće platiti tko god se njemu utječe.

Chapter 35

35:1  Davidov. Optuži, Jahve, tužitelje moje i napadni one koji mene napadaju!

35:2  Stavi oklop, uzmi štit svoj i ustani meni u pomoć!

35:3  Zavitlaj kopljem i presretni progonitelje moje, reci mojoj duši: "Ja sam tvoje spasenje."

35:4  Nek' se smetu i postide koji život moj traže, nek' uzmaknu i nek' se posrame koji mi propast snuju!

35:5  Nek' budu k'o pljeva na vjetru kad ih Anđeo Jahvin potjera!

35:6  Mračni i skliski bili im putovi kad ih Anđeo Jahvin bude gonio!

35:7  Bez razloga napeše mi mrežu, bez razloga grob duši mojoj iskopaše.

35:8  Propast će ih stići iznenada, u mrežu koju napeše sami će se uhvatiti, past će u jamu što je iskopaše!

35:9  A moja će duše klicati u Jahvi, radovat će se u spasenju njegovu.

35:10  Sve će kosti moje govoriti: Tko je, Jahve, poput tebe koji ubogog spasavaš od silnika, jadnika i siromaha od pljačkaša?

35:11  Ustadoše svjedoci opaki: pitaju me za ono što ne znam.

35:12  Vraćaju mi zlo za dobro, duša moja zapada u osamu.

35:13  U bolesti njihovoj nosio sam kostrijet, dušu svoju postom morio, i molitva mi se u krilo vraćala.

35:14  Kao za prijateljem, za bratom - obilažah tužan; od žalosti se pogurih kao onaj što za majkom žali.

35:15  A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, skupiše se protiv mene da udare iznenada, i bez prestanka oni me razdiru.

35:16  Ruglom na ruglo iskušavaju me i zubima škripaju na mene.

35:17  O Jahve, dokle ćeš gledati? Istrgni mi dušu nasrtajima njihovim, otmi lavovima jedino dobro moje!

35:18  Zahvalit ću ti u velikom zboru, slavit ću te među pukom brojnim.

35:19  Nek' se ne raduju nada mnom dušmani nepravedni, nek' ne namiguju očima oni koji me nizašto mrze!

35:20  Jer oni ne misle o miru, već spletke snuju protiv mirnih u zemlji.

35:21  Razvaljuju svoja usta na me i govore: "Ha, ha, vidjesmo očima svojim!"

35:22  Ti sve vidiš, o Jahve! Nemoj šutjeti! Gospode, od mene se ne udaljuj!

35:23  Preni se, ustani da me obraniš, Bože moj, Gospode, vodi parnicu moju!

35:24  Po svojoj me pravdi sudi, Jahve, Bože moj, nek' se ne raduju nada mnom!

35:25  Nek' ne misle u srcu: "Ispunila nam se želja!" Nek' ne reknu: "Progutali smo ga!"

35:26  Nek' se postide i posrame svi zajedno koji se nesreći mojoj raduju! Nek' se odjenu stidom i sramotom oni koji se podižu na me!

35:27  Nek' radosno kliču kojima je pravo moje na srcu i nek' svagda govore: "Velik je Jahve! Milo mu je spasenje sluge njegova!"

35:28  A moj će jezik kazivati pravdu tvoju i hvalu tebi navijeke.

Chapter 36

36:1  Zborovođi. Od sluge Jahvina Davida.

36:2  Grešan je naum u srcu zlotvora, straha Božjega nema on pred očima.

36:3  Sam sebi on laska suviše, grijeha svog ne vidi i ne mrzi.

36:4  Riječi usta njegovih prijevara su i zlodjelo, za razumnost i dobro on više ne mari.

36:5  Bezakonje smišlja na postelji svojoj, na opaku ostaje putu, od zla ne odustaje.

36:6  Do neba je, Jahve, dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.

36:7  Pravednost je tvoja k'o Božji vrhunci, a sudovi tvoji k'o duboko more: ljude i stoku ti, Jahve, spasavaš.

36:8  Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja, pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju;

36:9  site se pretilinom Doma tvojega, potocima svojih slasti ti ih napajaš.

36:10  U tebi je izvor životni, tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.

36:11  Zakrili dobrotom sve koji te štuju i pravednošću svojom sve koji su srca čestita.

36:12  Neka me ne zgazi noga ohola, i ruka grešnika neka me ne goni.

36:13  Gle, padoše koji čine bezakonje: oboreni su da više ne ustanu.

Chapter 37

37:1  Davidov. $ALEF Nemoj se žestiti na opake, zavidjet nemoj pakosnicima:

37:2  kao trava brzo se osuše, k'o mlada zelen brzo uvenu.

37:3  $BET U Jahvu se uzdaj i čini dobro, da smiješ stanovati u zemlji i živjeti u miru.

37:4  Sva radost tvoja neka bude Jahve: on će ispuniti želje tvoga srca!

37:5  $GIMEL Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi.

37:6  Pravda će tvoja zasjati k'o svjetlost i tvoje pravo k'o sunce podnevno.

37:7  $DALET Smiri se pred Jahvom i njemu se nadaj, ne žesti se na onog koji ima sreće, na čovjeka koji spletke kuje.

37:8  $HE Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe, ne žesti se da zlo ne učiniš.

37:9  Jer će biti satrti zlikovci, a koji se u Jahvu uzdaju, baštinit će zemlju.

37:10  $VAU Još malo i nestat će bezbožnika: mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema.

37:11  Zemlju će posjedovati krotki, obilje mira oni će uživat'.

37:12  $ZAJIN Bezbožnik smišlja zlo pravedniku i zubima škrguće na njega.

37:13  A Gospod se njemu smije jer vidi da dan njegov dolazi.

37:14  $HET Mač potežu bezbošci i zapinju lukove da obore jadnika i siromaha, da pokolju one koji hode pravim putem.

37:15  Mačem će vlastito srce probiti, slomit će se njihovi lukovi.

37:16  $TET Bolje je i malo u pravednika no golemo blago u zlotvora:

37:17  jer će se ruke zlotvora slomiti, a Jahve je oslon pravedniku.

37:18  $JOD Jahve se brine za život čestitih, dovijeka će trajati baština njihova.

37:19  Neće se postidjeti u vrijeme nevolje, bit će siti u danima gladi.

37:20  $KAF A bezbožnici će propasti, dušmani Jahvini povenut će k'o ures livada, poput dima se rasplinuti.

37:21  $LAMED Bezbožnik zaima, ali ne vraća, pravednik se sažaljeva i daje.

37:22  Oni koje Jahve blagoslovi baštinit će zemlju, a koje prokune bit će zatrti.

37:23  $MEM Jahve vodi i učvršćuje korake čovjeku i mio mu je put njegov.

37:24  Ako i posrne, ne pada jer ga Jahve drži za ruku.

37:25  $NUN Mlad bijah i ostarjeh, al' ne vidjeh pravednika napuštena ili da mu djeca kruha prose.

37:26  Uvijek je milosrdan i u zajam daje, na njegovu je potomstvu blagoslov.

37:27  $SAMEK Zla se kloni i čini dobro, i ostat ćeš dovijeka.

37:28  Jer Jahve ljubi pravdu i pobožnika svojih ne ostavlja. $AJIN Zauvijek će biti zatrti zlikovci, istrijebit će se potomstvo bezbožnika.

37:29  Zemlju će posjedovati pravednici i živjet će na njoj dovijeka.

37:30  $PE Pravednikova usta mudrost kazuju, a jezik njegov govori pravo.

37:31  Zakon mu je Božji u srcu, ne kolebaju se koraci njegovi.

37:32  $SADE Bezbožnik vreba pravednoga i smišlja da ga usmrti.

37:33  Jahve ga neće ostaviti u njegovoj vlasti i neće dopustiti da ga na sudu osude.

37:34  $KOF U Jahvu se uzdaj i drži se puta njegova: on će te uzvisit' i baštinit ćeš zemlju; radostan ćeš gledati propast bezbožnih.

37:35  $REŠ Vidjeh obijesna zlotvora gdje se k'o cedar krošnjat širi.

37:36  Prođoh, i gle - nema ga više; potražih ga i ne nađoh.

37:37  $ŠIN Promatraj čestita i gledaj neporočna: mirotvorac ima potomstvo.

37:38  A grešnici bit će svi iskorijenjeni, istrijebit će se zlikovačko sjeme.

37:39  $TAU Od Jahve dolazi spas pravednicima, on im je zaklon u vrijeme nevolje.

37:40  Jahve im pomaže, on ih izbavlja: on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti, jer u njemu traže okrilje.

Chapter 38

38:1  Psalam. Davidov. Za spomen.

38:2  Jahve, u srdžbi svojoj nemoj ne karati, i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.

38:3  Strijele se tvoje u me zabodoše, ruka me tvoja teško pritisnu:

38:4  na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, od grijeha mojih mira mi nema kostima.

38:5  Zloće moje glavu su mi nadišle, kao preteško breme tište me.

38:6  Rane moje zaudaraju i gnjiju zbog bezumnosti moje.

38:7  Pogurih se sav i zgrčih, povazdan lutam žalostan.

38:8  Moji bokovi puni su ognjice, na tijelu mi ništa zdravo nema.

38:9  Iscrpljen sam i satrven posve, stenjem od jecanja srca svojega.

38:10  O Gospode, sve su mi želje pred tobom, i vapaji moji nisu ti skriveni.

38:11  Srce mi udara silno, snaga me ostavlja i svjetlost vida očinjeg gasi se.

38:12  Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše, i moji najbliži stoje daleko.

38:13  Namještaju mi zamke oni koji mi život vrebaju, koji mi žele nesreću, propašću mi prijete i uvijek smišljaju prijevare.

38:14  A ja sam kao gluh i ništa ne čujem i, kao nijem, usta ne otvaram.

38:15  Postadoh k'o čovjek koji ne čuje i koji u ustima nema odgovora.

38:16  Jer u tebe se, o Jahve, uzdam, ti ćeš me uslišati, Jahve, Bože moj!

38:17  Rekoh: "Nek' se ne raduju nada mnom; kad mi noga posrne, nek' se ne uzdižu nada mnom!"

38:18  Jer umalo ne propadoh, i moja je bol svagda preda mnom.

38:19  Bezakonje svoje ja priznajem i pun sam žalosti zbog grijeha svojega.

38:20  A koji su bez razloga protiv mene, moćni su, i mnogi su koji me mrze nepravedno.

38:21  Za dobro zlom mi uzvraćaju, protive mi se što tražim dobro.

38:22  O Jahve, ne ostavljaj me! Bože moj, ne udaljuj se od mene!

38:23  Požuri se meni u pomoć, Gospode, spase moj!

Chapter 39

39:1  Zborovođi. Jedutunu. Psalam. Davidov.

39:2  Odlučio sam: "Čuvat ću put svoj da ne zgriješim jezikom; usta ću svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezbožnik."

39:3  Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, ali uzalud - bol mi postade gorča.

39:4  U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj; tad progovorih svojim jezikom:

39:5  "Objavi mi, Jahve, moj svršetak i kolika je mjera mojih dana, da znam kako sam ništavan.

39:6  Evo, pedljem si mi dane izmjerio, život moj je kao ništa pred tobom: tek dašak je svaki čovjek.

39:7  Poput sjene čovjek prolazi tek dašak je sve bogatstvo njegovo: zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti."

39:8  A sada, čemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi!

39:9  Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem luđaku!

39:10  Šutim i usta ne otvaram, jer tako si ti učinio.

39:11  Bič svoj otkloni od mene, jer izdišem pod težinom ruke tvoje.

39:12  Ti kaznama popravljaš čovjeka i sve mu najdraže kao moljac rastačeš: tek dašak je svaki čovjek.

39:13  Čuj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi poslušaj, na suze se moje ne ogluši! Jer u tebe ja sam došljak, pridošlica kao svi oci moji.

39:14  Odvrati pogled od mene, da odahnem prije nego odem i više ne budem!

Chapter 40

40:1  Zborovođi. Psalam. Davidov.

40:2  Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.

40:3  Izvuče me iz jame propasti, iz blata kalnoga; noge mi stavi na hridinu, korake moje ukrijepi.

40:4  U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu našemu. Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti: uzdanje će svoje staviti u Jahvu.

40:5  Blago čovjeku koji se u Jahvu uzda, koji ne ide za štovateljima lažnih bogova, za onima koji se predaju prijevari.

40:6  Čudesa mnoga tvoriš, o Jahve, Bože moj, i namisli čudesne - ravna ti nema! Kazivat' ih i objavljivati želim, al' odveć ih je da bi se nabrojit' mogli.

40:7  Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi, nego si mi uši otvorio: paljenice ni okajnice ne tražiš.

40:8  Tada rekoh: "Evo dolazim! U svitku knjige piše za mene:

40:9  Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim."

40:10  Tvoju ću pravdu naviještat' u velikom zboru, i usta svojih zatvoriti neću, o Jahve, sve ti je znano.

40:11  Tvoju pravdu neću kriti u srcu, kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas. Tajit neću dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikoj skupštini.

40:12  A ti, o Jahve, milosrđa mi svog ne krati, dobrota tvoja i vjernost neka me svagda čuvaju.

40:13  Jer me okružiše nesreće nebrojene, krivice me moje sustigoše da gledat' ne mogu: više ih je no vlasi na glavi, i srce mi je stoga klonulo.

40:14  Bilo ti milo, o Jahve, da me izbaviš; Gospodine, u pomoć mi pohitaj!

40:15  Neka se postide i smetu svi koji mi o glavi rade. Nek' uzmaknu i neka se posrame koji se nesreći mojoj raduju!

40:16  Neka se skamene u sramoti svojoj koji zlurado na me grohoću!

40:17  Neka kliču i nek' se vesele u tebi svi koji te traže! Neka govore svagda: "Velik je Jahve!" svi koji spasenje tvoje ljube.

40:18  Bijedan sam ja i nevoljan, al' Jahve se brine za me. Ti si pomoć moja i moj spasitelj; o Bože moj, ne kasni!

Chapter 41

41:1  Zborovođi. Psalam. Davidov.

41:2  Blago onome koji misli na uboga i slaba: u dan nevolje Jahve će ga spasiti!

41:3  Jahve će ga štititi i živa sačuvati, sreću mu dati na zemlji i neće ga predati na volju dušmanima.

41:4  Jahve će ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u snagu.

41:5  Zavapih: "Jahve, smiluj mi se, iscijeli mi dušu jer tebi sagriješih!"

41:6  Neprijatelji zlo govore o meni: "Kad će umrijeti i kad će mu nestati imena?"

41:7  I dođe li tko da me posjeti, himbeno govori, u srcu pakosti skuplja i vani opada.

41:8  Mrzitelji moji svi složno šapuću o meni; zlo mi dosuđuju:

41:9  "Pogubna se pošast na nj oborila." Ili: "Tko jednom leže, više ne ustaje."

41:10  Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže.

41:11  A ti, Jahve, smiluj se meni i podigni me da im mogu uzvratiti.

41:12  Po tome ću znati da sam mio tebi: što se dušmanin moj neće veseliti nada mnom.

41:13  A mene ćeš zdrava uzdržati i pred svoje me lice staviti dovijeka.

41:14  Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka! Tako neka bude! Amen!

Chapter 42

42:1  Zborovođi. Poučna pjesma. Sinova Korahovih.

42:2  Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom.

42:3  Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati?

42:4  Suze su kruh moj danju i noću, dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?"

42:5  Duša moja gine kada se spomenem kako koračah u mnoštvu predvodeć' ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci svečanoj.

42:6  Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!

42:7  Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.

42:8  Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše.

42:9  Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a noću pjesmom ću hvalit' Boga života svog.

42:10  Reći ću Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?"

42:11  Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?"

42:12  Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!

Chapter 43

43:1  Dosudi mi pravo, Bože, i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne, izbavi me od čovjeka zlobna i opaka!

43:2  Jer ti si, Bože, zaklon moj: zašto me odbacuješ? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?

43:3  Pošlji svjetlost svoju i vjernost: nek' me vode, nek' me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje!

43:4  I pristupit ću Božjem žrtveniku, Bogu, radosti svojoj. Harfom ću slaviti tebe, Bože, o Bože moj!

43:5  Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!

Chapter 44

44:1  Zborovođi. Sinova Korahovih. Poučna pjesma.

44:2  Bože, ušima svojim slušasmo, očevi nam pripovijedahu naši, o djelu koje si izveo u danima njihovim - u danima davnim.

44:3  Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, iskorijenio narode, a njih raširio.

44:4  Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše niti im mišica njihova donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica i lice tvoje milosno jer si ih ljubio.

44:5  Ti, o moj Kralju i Bože moj, ti si dao pobjede Jakovu.

44:6  Po tebi dušmane svoje odbismo, u tvome imenu zgazismo one koji se na nas digoše.

44:7  U svoj se luk nisam pouzdavao, nit' me mač moj spasavao.

44:8  Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, ti si postidio one koji nas mrze.

44:9  Dičili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda.

44:10  A sad si nas odbacio i posramio nas i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.

44:11  Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, i opljačkaše nas mrzitelji naši.

44:12  Dao si nas k'o ovce na klanje i rasuo nas među neznabošce.

44:13  U bescjenje si puk svoj prodao i obogatio se nisi prodajom.

44:14  Učinio si nas ruglom susjedima našim, na podsmijeh i igračku onima oko nas.

44:15  Na porugu smo neznabošcima, narodi kimaju glavom nad nama.

44:16  Svagda mi je sramota moja pred očima i stid mi lice pokriva

44:17  zbog pogrdne graje podrugljivaca, zbog osvetljiva dušmanina.

44:18  Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili niti povrijedili Saveza tvoga,

44:19  niti nam se srce odmetnulo od tebe, niti nam je noga s tvoje skrenula staze,

44:20  kad si nas smrvio u boravištu šakalskom i smrtnim nas zavio mrakom.

44:21  Da smo i zaboravili ime Boga našega, da smo ruke k tuđem bogu podigli:

44:22  zar Bog toga ne bi saznao? TÓa on poznaje tajne srdaca!

44:23  Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im k'o ovce za klanje.

44:24  Preni se! Što spavaš, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!

44:25  Zašto lice svoje sakrivaš, zaboravljaš bijedu i nevolju našu?

44:26  Jer duša nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio.

44:27  Ustani, u pomoć nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje!

Chapter 45

45:1  Zborovođi. Po napjevu "Ljiljani". Sinova Korahovih. Poučna pjesma. Svadbena pjesma.

45:2  Iz srca mi naviru riječi divne: pjesmu svoju ja kralju pjevam, jezik mi je k'o pisaljka hitra pisara.

45:3  Lijep si, najljepši od ljudskih sinova, po usnama ti se milina prosula, stoga te Bog blagoslovio dovijeka.

45:4  Pripaši mač uz bedra, junače, ogrni se sjajem i veličanstvom!

45:5  Zajaši i kreni za istinu, za vjernost i pravdu, zapni luk i desnicu svoju proslavi!

45:6  Oštre su strelice tvoje, narodi padaju pred tobom i kraljeve dušmane ostavlja hrabrost.

45:7  Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva!

45:8  Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.

45:9  Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine, iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele.

45:10  Kraljevske ti kćeri idu u susret, zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom.

45:11  "Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni: zaboravi svoj narod i dom oca svog!

45:12  Zaželi li kralj ljepotu tvoju, smjerno se pokloni njemu jer je on gospodar tvoj.

45:13  Narod tirski dolazi s darovima, naklonost tvoju traže prvaci naroda."

45:14  Sva lijepa korača kći kraljeva u haljinama zlatom vezenim.

45:15  U haljini od veza šarena kralju je dovode, pratnja su joj djevice, druge njezine.

45:16  S veseljem ih vode i s klicanjem u kraljeve dvore ulaze.

45:17  Oce tvoje naslijedit će tvoji sinovi, postavit ćeš ih knezovima na svoj zemlji.

45:18  Iz koljena u koljeno naviještat će ime tvoje, hvalit će te narodi u vijeke vjekova.

Chapter 46

46:1  Zborovođi. Sinova Korahovih. Po napjevu "Djevice". Pjesma.

46:2  Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji.

46:3  Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruše u more.

46:4  Nek' buče i bjesne valovi morski, nek' bregovi dršću od žestine njihove: s nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev!

46:5  Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji, presveti šator Višnjega.

46:6  Bog je sred njega, poljuljat se neće, od rane zore Bog mu pomaže.

46:7  Ma bješnjeli puci, rušila se carstva, kad glas njegov zagrmi, zemlja se rastopi:

46:8  s nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev!

46:9  Dođite, gledajte djela Jahvina, strahote koje on na zemlji učini.

46:10  Do nakraj zemlje on ratove prekida, lukove krši i lomi koplja, štitove ognjem sažiže.

46:11  Prestanite i znajte da sam ja Bog, uzvišen nad pucima, nad svom zemljom uzvišen!

46:12  S nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev!

Chapter 47

47:1  Zborovođi. Sinova Korahovih. Psalam.

47:2  Narodi svi, plješćite rukama, kličite Bogu glasom radosnim.

47:3  Jer Jahve je to - svevišnji, strašan, kralj velik nad zemljom svom.

47:4  Narode je nama podložio, pogane stavio pod noge naše,

47:5  baštinu nam odabrao - ponos Jakova, svoga ljubimca.

47:6  Uzlazi Bog uz klicanje, Jahve uza zvuke trublje.

47:7  Pjevajte Bogu, pjevajte, pjevajte kralju našemu, pjevajte!

47:8  Jer on je kralj nad zemljom svom, pjevajte Bogu, pjevači vrsni!

47:9  Bog kraljuje nad narodima, stoluje Bog na svetom prijestolju.

47:10  Prvaci se pribiru poganski k narodu Boga Abrahamova. Božji su svi vlastodršci zemlje, nad svima on je uzvišen.

Chapter 48

48:1  Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih.

48:2  Velik je Jahve, hvale predostojan u gradu Boga našega.

48:3  Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven, radost je zemlji svoj. Gora Sion, na krajnjem sjeveru, grad je Kralja velikog.

48:4  Bog u kulama njegovim jakom se pokaza utvrdom.

48:5  Jer gle, složiše se kraljevi, navališe zajedno.

48:6  Čim vidješe, zapanjiše se i zbunjeni u bijeg nagnuše.

48:7  Ondje ih trepet obuze kao muka porodilje,

48:8  kao kad vjetar istočni razbija brodove taršiške.

48:9  Što smo čuli, sada vidimo: grad Jahve nad Vojskama, grad Boga našega - Bog ga utvrdi dovijeka.

48:10  Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote usred Hrama tvojega.

48:11  Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja do nakraj zemlje doseže. Puna je pravde desnica tvoja; neka se raduje brdo sionsko!

48:12  Neka kliču gradovi Judini zbog tvojih sudova!

48:13  Obiđite Sion i prođite njime, prebrojite kule njegove!

48:14  Pogledajte dobro bedeme njegove, promotrite mu potanko dvorove: da biste kazivali budućem koljenu:

48:15  "Takav je Bog, Bog naš zasvagda i dovijeka! On neka nas vodi!"

Chapter 49

49:1  Zborovođi. Sinova Korahovih. Psalam.

49:2  Poslušajte ovo, svi narodi, čujte, svi stanovnici zemlje,

49:3  vi, djeco puka, i vi, odličnici, bogati i siromašni zajedno!

49:4  Moja će usta zboriti mudrost, i moje srce misli razumne.

49:5  K poučnoj izreci priklonit ću uho, uz harfu ću izložit' svoju zagonetku.

49:6  Što da se bojim u danima nesreće kad me opkoli zloba izdajica

49:7  koji se u blago svoje uzdaju i silnim se hvale bogatstvom?

49:8  TÓa nitko sebe ne može otkupit' ni za se dati Bogu otkupninu:

49:9  životu je cijena previsoka, i nikada je neće platiti

49:10  tko želi živjeti dovijeka i ne vidjeti jamu grobnu.

49:11  Jer, i mudri umiru, pogiba i luđak i bezumnik: bogatstvo svoje ostavlja drugima.

49:12  Grobovi im kuće zasvagda, stanovi njihovi od koljena do koljena, sve ako se zemlje nazivale imenima njihovim.

49:13  Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba.

49:14  Takav je put onih koji se ludo uzdaju, to je konac onih koji uživaju u sreći:

49:15  Poput stada redaju se u Podzemlju, smrt im je pastir, a dobri njima vladaju. Njihova će lika brzo nestati, Podzemlje će im biti postojbina.

49:16  A moju će dušu Bog ugrabiti Podzemlju iz pandža i milostivo me primiti.

49:17  Ne boj se ako se tko obogati i ako se poveća blago doma njegova:

49:18  kad umre, ništa neće ponijeti sa sobom, i blago njegovo neće s njime sići.

49:19  Ako se u životu držao sretnim - "Govorit će se da ti je dobro bilo!" -

49:20  i on će doći u skup otaca svojih, gdje svjetlosti više vidjeti neće.

49:21  Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba.

Chapter 50

50:1  Psalam. Asafov. Bog nad bogovima, Jahve, govori i zove zemlju od izlaza sunčeva do zalaza.

50:2  Sa Siona predivnog Bog zablista:

50:3  Bog naš dolazi i ne šuti. Pred njim ide oganj što proždire, oko njega silna bjesni oluja.

50:4  On zove nebesa odozgo i zemlju da sudi narodu svojemu:

50:5  "Saberite mi sve pobožnike koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše!"

50:6  Nebesa objavljuju pravednost njegovu: on je Bog sudac!

50:7  "Slušaj, narode moj, ja ću govoriti, o Izraele, svjedočit ću protiv tebe: ja, Bog - Bog tvoj!

50:8  Ne korim te zbog žrtava tvojih - paljenice su tvoje svagda preda mnom.

50:9  Neću od doma tvog' uzet junca, ni jaraca iz tvojih torova:

50:10  tÓa moje su sve životinje šumske, tisuće zvjeradi u gorama mojim.

50:11  Znam sve ptice nebeske, moje je sve što se miče u poljima.

50:12  Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, jer moja je zemlja i sve što je ispunja.

50:13  Zar da ja jedem meso bikova ili da pijem krv jaraca?

50:14  Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, ispuni Višnjemu zavjete svoje!

50:15  I zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti."

50:16  A grešniku Bog progovara: "Što tumačiš naredbe moje, što mećeš u usta Savez moj?

50:17  Ti, komu stega ne prija, te riječi moje iza leđa bacaš?

50:18  Kad tata vidiš, s njime se bratimiš i družiš se s preljubnicima.

50:19  Svoja si usta predao pakosti, a jezik ti plete prijevare.

50:20  U društvu na brata govoriš i kaljaš sina matere svoje.

50:21  Sve si to činio, a ja da šutim? Zar misliš da sam ja tebi sličan? Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči."

50:22  Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste, da vas ne pograbim i nitko vas spasiti neće.

50:23  Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: i onomu koji hodi stazama pravim - njemu ću pokazati spasenje svoje.

Chapter 51

51:1  Zborovođi. Psalam. Davidov. Kad je k Davidu došao prorok Natan poslije njegova grijeha

51:2  Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!

51:3  Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti!

51:4  Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom.

51:5  Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš.

51:6  Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja.

51:7  Evo, ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti.

51:8  Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega!

51:9  Objavi mi radost i veselje, nek' se obraduju kosti satrvene!

51:10  Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu!

51:11  Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!

51:12  Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

51:13  Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim!

51:14  Učit ću bezakonike tvojim stazama, i grešnici tebi će se obraćati.

51:15  Oslobodi me od krvi prolivene, Bože, Bože spasitelju moj! Nek' mi jezik kliče pravednosti tvojoj!

51:16  Otvori, Gospodine, usne moje, i usta će moja naviještati hvalu tvoju.

51:17  Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.

51:18  Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

51:19  U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i opet sagradi jeruzalemske zidine!

51:20  Tada će ti biti mile žrtve pravedne i tad će se prinosit' teoci na žrtveniku tvojemu.

Chapter 52

52:1  Zborovođi. Poučna pjesma. Davidova. Kad je Edomac Doeg Šaulu javio: "David je ušao u kuću Abimelekovu.

52:2  Što se to hvališ pakošću, silniče nesmiljeni?

52:3  Neprestano snuješ o propasti, jezik ti je britva nabrušena, spletkaru!

52:4  Zlo voliš više nego dobro, i laž više nego pravednost!

52:5  Mili su ti pogubni govori, lažljivi jeziče!

52:6  Bog će te zato satrti, zauvijek te ukloniti; iščupat će te iz tvog šatora, iskorijeniti iz zemlje živih.

52:7  Pravednici će gledati s užasom i njemu se smijati:

52:8  "Gle čovjeka koji ne uze Boga za svoju zaštitu, već se uzdao u veliko bogatstvo i osilio u svojim zločinima!"

52:9  A ja, k'o zelena maslina u Domu Božjem, uzdam se u Božju dobrotu dovijeka.

52:10  Hvalit ću te svagda što si to učinio i slavit ću tvoje ime, jer je dobrostivo, pred licem tvojih pobožnika.

Chapter 53

53:1  Zborovođi. Prema napjevu "Bolest". Poučna pjesma. Davidova.

53:2  Bezumnik reče u srcu: "Nema Boga!" Pokvareni rade gadosti; nitko da čini dobro.

53:3  Bog s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži.

53:4  No svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da čini dobro - nikoga nema.

53:5  Neće li se urazumiti svi što čine bezakonje, koji proždiru narod moj kao da jedu kruh? Boga oni ne zazivlju:

53:6  od straha će drhtat' gdje straha i nema jer Bog će rasuti kosti onih koji tebe opsjedaju, bit će posramljeni jer će ih Bog odbaciti.

53:7  O, neka dođe sa Siona spas Izraelu! Kad Bog promijeni udes naroda svoga, klicat će Jakov, radovat' se Izrael.

Chapter 54

54:1  Zborovođi. Uza žičana glazbala. Poučna pjesma. Davidova. Kad su Zifijci došli k Šaulu govoreći: "David se kod nas

54:2  Spasi me, Bože, svojim imenom i jakošću svojom izbori mi pravdu!

54:3  Poslušaj, Bože, moju molitvu i usliši riječi usta mojih!

54:4  Oholice ustadoše na me i moj život traže silnici: na Boga se ne osvrću.

54:5  Evo, Bog mi pomaže, Gospodin krijepi život moj.

54:6  Okreni nesreću na dušmane moje, zatri ih u vjernosti svojoj.

54:7  Od srca rado ću ti žrtvovati, slavit ću ti ime, Jahve, jer je dobrostivo,

54:8  jer ti me izbavi iz svake nevolje, i oko moje vidje postiđene moje dušmane.

Chapter 55

55:1  Zborovođi. Uza žičana glazbala. Poučna pjesma. Davidova.

55:2  Počuj mi, Bože, molitvu, ne krij se molbi mojoj:

55:3  obazri se na me i usliši me! Mučim se u svojoj tjeskobi,

55:4  zbuni me vika dušmanska i tlačenje grešničko. Navališe na me nesrećom, bijesno me progone.

55:5  Srce mi je ustreptalo i strah me samrtni spopade.

55:6  Užas me i trepet hvata, groza me obuze.

55:7  Zavapih: "O, da su mi krila golubinja, odletio bih da otpočinem!

55:8  Daleko, daleko bih letio, u pustinji se nastanio;

55:9  brzo bih si potražio sklonište od bijesne oluje i vihora."

55:10  Smeti ih, Gospode, podvoji im jezike, jer nasilje i svađu vidim u gradu;

55:11  danju i noću zidinama kruže; bezakonja su i nevolje u njemu.

55:12  Usred njega zasjede, s ulica mu nepravda i podlost ne odlaze.

55:13  Da me pogrdio dušmanin, bio bih podnio; da se digao na me koji me mrzi, pred njim bih se sakrio.

55:14  Ali ti, ti si to bio, meni jednak, prijatelj moj, moj pouzdanik

55:15  s kojim sam slatko drugovao i složno hodismo u Domu Božjemu.

55:16  Smrt neka ih zaskoči, živi nek' siđu u Podzemlje jer im je pakost u stanu i srcu.

55:17  A ja ću Boga prizvati, i Jahve će me spasiti.

55:18  Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati, i on će čuti vapaj moj.

55:19  Dat će mi mira od onih koji me progone: jer mnogi su protiv mene.

55:20  Bog će čuti i njih poniziti, Onaj koji kraljuje odvijeka, jer se ne popravljaju, Boga se ne boje.

55:21  Podižu ruke na prijatelje, savez svoj oskvrnjuju.

55:22  Usta su im glađa od maslaca, a srce ratoborno; riječi blaže od ulja, a oni - isukani mačevi.

55:23  Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on će te pokrijepiti: neće dati da ikada posrne pravednik.

55:24  A njih ti, o Bože, strmoglavi u jamu grobnu! Krvoloci i varalice ni polovicu dana neće doživjeti! A ja se u tebe uzdam!

Chapter 56

56:1  Zborovođi. Prema napjevu "Golubica nijema u daljini". Davidov. Miktam. Kad su ga u Gatu uhitili Filistejci.

56:2  Smiluj mi se, moj Bože, jer me dušmanin hoće zgaziti, napadač me moj neprestano tlači.

56:3  Dušmani moji nasrću na me povazdan, mnogo ih je koji se na me obaraju. Svevišnji,

56:4  kad me strah spopadne, u te ću se uzdati.

56:5  Božje obećanje slavim, u Boga ja se uzdam i neću se bojati: što mi može učiniti smrtnik?

56:6  Od jutra do večeri obružuju me, svi naumi njihovi meni su na zlo.

56:7  Sastaju se i vrebaju, paze mi na korake, o glavi mi rade.

56:8  Plati im prema bezakonju, u gnjevu, o Bože, obori pogane!

56:9  Ti izbroji dane mog progonstva, sabrao si suze moje u mijehu svom. Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj?

56:10  Moji će dušmani uzmaknuti čim te zazovem. Ovo sigurno znam: Bog je za mene!

56:11  Božje obećanje slavim,

56:12  u Jahvu se uzdam i neću se bojati: što mi može učiniti čovjek?

56:13  Vežu me zavjeti koje učinih tebi, o Bože: prinijet ću ti žrtve zahvalne

56:14  jer si mi dušu od smrti spasio. Ti si očuvao noge moje od pada, da pred Bogom hodim u svjetlosti živih.

Chapter 57

57:1  Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je ispred Šaula pobjegao u pećinu.

57:2  Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni jer mi se duša utječe tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine.

57:3  Vapijem Bogu višnjemu, Bogu koji mi čini dobro.

57:4  Nek' pošalje s nebesa i spasi me, nek' postidi one što me progone: neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost!

57:5  Ležim usred lavova koji proždiru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im mač je naoštren.

57:6  Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!

57:7  Mrežu namjestiše stopama mojim, stisnuše dušu moju; iskopaše preda mnom jamu: sami nek' u nju padnu!

57:8  Postojano je srce moje, Bože, postojano je srce moje; pjevat ću i svirati.

57:9  Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju.

57:10  Hvalit ću te, Gospode, među narodima, među pucima pjevat ću tebi:

57:11  jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.

57:12  Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!

Chapter 58

58:1  Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam.

58:2  Zar doista krojite pravdu, vi moćni, zar sudite pravo, sinovi ljudski?

58:3  Ne, već bezakonje smišljeno činite, po zemlji vam ruke dijele nepravde.

58:4  Na krivu su putu bezbošci od krila majčina, na krivu su putu lašci od utrobe.

58:5  U njima je otrov kao u zmije, kao u ljutice što uši začepljuje

58:6  da glas čarobnjakov ne čuje ni glas bajača vješta bajanju.

58:7  O Bože, polomi im zube u ustima; razbij, o Jahve, čeljusti lavićima!

58:8  K'o vode što hitro otječu neka se razliju, k'o zgažena trava neka se osuše.

58:9  Nek' budu k'o puž koji se pužuć' rastoči, k'o pometnut plot nek' sunca ne vide.

58:10  Prije nego vam kotlovi trnje osjete, dok je zeleno, neka ga vihor odnese.

58:11  Radostan će biti pravednik kad ugleda odmazdu, noge će prati u krvi zlotvora.

58:12  I reći će ljudi: "Pravednik plod svoj ima! Još ima Boga da sudi na zemlji!"

Chapter 59

59:1  Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je Šaul opkolio kuću da ubije Davida.

59:2  Izbavi me od dušmana, Bože moj, zaštiti me od mojih protivnika!

59:3  Izbavi me od bezakonika, od krvoloka spasi me!

59:4  Jer evo: dušu moju vrebaju, na me ustadoše silnici. Nema na meni krivnje, o Jahve, ni grijeha:

59:5  bez moje krivnje na me nasrću. Probudi se! Dođi mi u pomoć i pogledaj,

59:6  Jahve, Bože nad Vojskama, Bože Izraelov! Preni se, kazni sve pogane, podlacima nemoj se smilovati!

59:7  Uvečer se vraćaju, reže poput pasa i trče po gradu.

59:8  Gle, kako bljuju ustima; kletve su im na usnama i govore: "Tko nas čuje?"

59:9  No, ti im se smiješ, o Jahve, i rugaš se poganima svima.

59:10  Jakosti moja, gledat ću na te, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje.

59:11  Bog neka mi pohiti u susret, nek' me razveseli nad dušmanima mojim!

59:12  Pobij ih, Bože, da mi narod ne zavode, zbuni i obori ih jakošću svojom, štite naš, Gospodine.

59:13  Grijeh je svaka riječ usta njihovih: nek se uhvate u svoju oholost, u kletve i laži što ih govore!

59:14  Istrijebi ih u gnjevu, istrijebi da nestanu, nek' se zna da Bog vlada u Jakovu i do nakraj zemlje!

59:15  Uvečer se vraćaju, reže poput pasa i trče po gradu.

59:16  Nek' lutaju okolo tražeći hranu; i kad se nasite, neka zavijaju.

59:17  A ja ću opjevati silu tvoju i klicat ću jutrom milosrđu tvome, jer mi ti postade utočište i sklonište u dan nevolje.

59:18  Jakosti moja, tebi ću pjevati, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje.

Chapter 60

60:1  Zborovođi. Po napjevu "Ljiljan svjedočanstva". Miktam. Davidov. Kad je David izišao protiv Aram Naharajima i protiv Aram Sobe i kad je Joab na povratku potukao dvanaest tisuća Edomaca

60:2  Bože, ti nas ÓodbÄaci i bojne nam redove prÓobi, razjari se, a sad nas opet vrati!

60:3  Potrese zemlju, rasječe je, zatvori joj usjeline jer se poljuljala.

60:4  Zlu si kob na svoj narod navalio, napio nas vinom omamnim.

60:5  Al' si i stijeg dao vjernicima svojim da umaknu luku dušmanskom.

60:6  Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliši nas!

60:7  Bog reče u svom Svetištu: "Šekem ću razdijelit' kličući, dolinu Sukot izmjeriti.

60:8  Moj je Gilead, moj Manaše, Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje!

60:9  Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom ću baciti obuću, nad Filistejcem slavit' pobjedu!"

60:10  Tko će me dovesti do utvrđena grada, tko će me dovesti do Edoma?

60:11  Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci? Zar više nećeš, Bože, s četama našim?

60:12  Pomozi nam protiv dušmana, jer ljudska je pomoć ništavna!

60:13  S pomoću Božjom hrabro ćemo se boriti, a on će zgaziti naše dušmane.

Chapter 61

61:1  Zborovođi. Uza žičana glazbala. Davidov.

61:2  O Bože, vapaj mi poslušaj, budi pomnjiv na molitvu moju!

61:3  S kraja zemlje vapijem k tebi jer mi srce klonu. Dignut ćeš me na liticu i pokoj mi dati,

61:4  jer ti si moje sklonište, utvrda čvrsta protiv dušmana.

61:5  O, da mi je stanovati uvijek u tvom šatoru, da se sklanjat' mogu pod okrilje tvoje!

61:6  Jer ti, Bože, usliši molbe moje, dade mi baštinu onih što ime ti štuju.

61:7  Kraljevim danima pridometni danÄa, kroz koljena mnoga nek' mu ljeta traju,

61:8  nek' pred Bogom uvijek vlada; dobrotu i vjernost pošalji da ga čuvaju!

61:9  Ovako ću pjevat svagda tvom imenu, dan za danom vršit' zavjete svoje.

Chapter 62

62:1  Zborovođi. Po Jedutunu. Psalam. Davidov.

62:2  Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje.

62:3  Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati.

62:4  Dokle ćete na bijednika nasrtati, obarat' ga svi zajedno, k'o zid ruševan il' ogradu nagnutu?

62:5  Urotiše se da me s visa mog obore, u laži uživaju; ustima blagoslivlju, a u srcu proklinju.

62:6  Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja.

62:7  Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati.

62:8  U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utočište.

62:9  U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište!

62:10  Sinovi su ljudski samo dašak, laž su djeca čovječja: svi da stanu na tezulju, od daha bi lakši bili.

62:11  U grabež se ne uzdajte nit' se otetim tašto hvalite; umnoži l' se blago, nek' vam srce za nj ne prione.

62:12  Bog rekao jedno, a ja dvoje čuo:

62:13  "U Boga je snaga! U tebe je, Gospode, dobrota! Ti uzvraćaš svakom po djelima."

Chapter 63

63:1  Psalam. Davidov. Dok David bijaše u Judejskoj pustinji.

63:2  O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna.

63:3  U Svetištu sam tebe motrio gledajuć' ti moć i slavu.

63:4  Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit'.

63:5  Tako ću te slavit' za života, u tvoje ću ime ruke dizati.

63:6  Duša će mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit ću te kliktavim ustima.

63:7  Na postelji se tebe spominjem, u bdjenjima noćnim mislim na tebe.

63:8  Ti postade meni pomoć, kličem u sjeni krila tvojih.

63:9  Duša se moja k tebi privija, desnica me tvoja drži.

63:10  Oni što dušu u propast guraju neka siđu u dubinu zemlje,

63:11  nek' vlasti mača predani budu, nek' postanu plijen šakalima.

63:12  A kralj će se radovat' u Bogu, slavit će se tko se kune njime, jer će lašcima biti začepljena usta.

Chapter 64

64:1  Zborovođi. Psalam. Davidov.

64:2  Poslušaj, Bože, moje žalbe glas; od strašna dušmanina život mi čuvaj!

64:3  Štiti me od mnoštva opakih, sakrij od bjesnila zlotvora

64:4  koji bruse jezike k'o mačeve, otrovne riječi izbacuju kao strijele,

64:5  da iz potaje rane nedužna, da ga rane iznenada ne bojeć' se ničega.

64:6  Spremni su na djelo pakosno, snuju kako će kradom zamke staviti i govore: "Tko će nas vidjeti?"

64:7  Snuju zlodjela, smišljene osnove kriju: pamet i srce čovječje bezdan su duboki.

64:8  No Bog ih ranjava strijelom, odjednom ih rane prekriju.

64:9  Vlastiti jezik propast im donosi, kimaju glavom oni što ih vide:

64:10  svi se boje, Božje djelo slave i misle o onom što on učini.

64:11  Pravednik se raduje u Jahvi, njemu se utječe, i kliču svim srcem čestiti.

Chapter 65

65:1  Zborovođi. Psalam. Davidov. Pjesma.

65:2  Bože, tebi dolikuje hvalospjev sa Sionu, tebi se ispunja zavjet -

65:3  ti molitve uslišuješ. Svaka pÓut dolazi k tebi

65:4  pod teretom grijeha. Naši nas prijestupi taru, ti ih pomiruješ.

65:5  Blažen kog izabra i k sebi uze: on boravi u dvorima tvojim. Daj da se nasitimo dobrima Doma tvoga i svetošću tvoga Hrama.

65:6  Čudesno nas uslišuješ u pravednosti svojoj, o Bože, spasenje naše, nado svih krajeva svijeta i mora dalekih.

65:7  Učvršćuješ bregove jakošću svojom silom opasÄan.

65:8  Krotiš huku mora, huku valova i buku naroda.

65:9  Oni što žive nakraj svijeta boje se znamenja tvojih; dveri jutra i večeri radošću napunjaš.

65:10  Ti pÓohodÄi zemlju i ti je nÓatopÄi, ÓobogatÄi nju veoma. Božja se rijeka vodom napuni, ti pripravi ljudima žito. Ovako pripremi zemlju:

65:11  brazde joj natopi, grude joj poravna; kišom je omekša, usjeve joj blagoslovi.

65:12  Ti okruni godinu dobrotom svojom, plodnost niče za stopama tvojim.

65:13  Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja, brežuljci se pašu radošću.

65:14  Njive se kite stadima, doline se pokrivaju žitom: svagdje klicanje, pjesma.

Chapter 66

66:1  Zborovođi. Pjesma. Psalam.

66:2  Kliči Bogu, zemljo sva, opjevaj slavu imena njegova, podaj mu hvalu dostojnu.

66:3  Recite Bogu: "Kako su potresna djela tvoja! Zbog velike sile tvoje dušmani ti laskaju.

66:4  Sva zemlja nek' ti se klanja i nek' ti pjeva, neka pjeva tvom imenu!"

66:5  Dođite i gledajte djela Božja: čuda učini među sinovima ljudskim.

66:6  On pretvori more u zemlju suhu te rijeku pregaziše. Stog' se njemu radujmo!

66:7  Dovijeka vlada jakošću svojom, oči mu paze na narode da se ne izdignu ljudi buntovni.

66:8  Blagoslivljajte, narodi, Boga našega, razglašujte hvalu njegovu!

66:9  Našoj je duši darovao život i ne dade da nam posrne noga.

66:10  Iskušavao si nas teško, Bože, iskušavao ognjem kao srebro.

66:11  Pustio si da u zamku padnemo, stisnuo lancima bokove naše.

66:12  Pustio si da nam zajašu za vrat: prošli smo kroz oganj i vodu, onda si pustio da odahnemo.

66:13  S paljenicama ću u Dom tvoj ući, zavjete ispuniti pred tobom

66:14  što ih obećaše usne moje, što ih usta moja u tjeskobi obrekoše.

66:15  Prinijet ću ti paljenice s kadom ovnova, žrtvovati volove i jarad.

66:16  Dođite, počujte, koji se Boga bojite, pripovjedit ću što učini duši mojoj!

66:17  Na svoja sam usta njega zvao, jezikom ga hvalio.

66:18  Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi uslišio Gospod.

66:19  No Bog me uslišio: obazro se na glas molitve moje.

66:20  Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, naklonosti ne odvrati od mene!

Chapter 67

67:1  Zborovođi. Uza žičana glazbala. Psalam. Pjesma.

67:2  Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim,

67:3  da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, svi puci tvoje spasenje!

67:4  Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave!

67:5  Nek' se vesele i kliču narodi, jer sudiš pucima pravedno i narode vodiš na zemlji.

67:6  Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave!

67:7  Zemlja plodom urodila! Bog nas blagoslovio, Bog naš!

67:8  Bog nas blagoslovio! Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Chapter 68

68:1  Zborovođi. Davidov. Psalam. Pjesma.

68:2  Bog nek' ustane! Razbježali se dušmani njegovi! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!

68:3  Kao što dim iščezava, i njih neka nestane! Kako se vosak topi na ognju, nek' nestane grešnika pred licem Božjim!

68:4  Pravedni neka se raduju, neka klikću pred Bogom, neka kliču od radosti.

68:5  Pjevajte Bogu, slavite mu ime! Poravnajte put onome koji ide pustinjom - kojemu je ime Jahve - i kličite pred njim!

68:6  Otac sirota, branitelj udovica, Bog je u svom svetom šatoru.

68:7  Napuštene okućit će Jahve, sužnjima pružit' sretnu slobodu: buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.

68:8  Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, dok si prolazio pustinjom,

68:9  tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela.

68:10  Blagoslovljen dažd pustio si, Bože, na baštinu svoju, okrijepio je umornu.

68:11  Stado se tvoje nastani u njoj, u dobroti, Bože, ti je spremi siromahu.

68:12  Jahve riječ zadaje, veliko je mnoštvo radosnih vjesnika:

68:13  kraljevi vojska bježe te bježe, domaćice plijen dijele.

68:14  Dok vi počivaste među stadima, krila golubice zablistaše srebrom, a njeno perje žućkastim zlatom:

68:15  ondje Svemogući razbijaše kraljeve, a ona poput snijega zablista na Salmonu.

68:16  Božanska je gora gora bašanska vrletna.

68:17  Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate na goru gdje se svidje Bogu prebivati? Jahve će na njoj boraviti svagda!

68:18  Božja su kola bezbrojna, tisuću tisuća: Jahve sa Sinaja u Svetište dolazi!

68:19  Na visinu uzađe vodeći sužnje, na dar si ljude primio, pa i one što ne žele prebivati kod Boga.

68:20  Blagoslovljen Jahve dan za danom, nosi nas Bog, naš Spasitelj.

68:21  Bog naš jest Bog koji spasava, Jahve od smrti izbavlja.

68:22  Zaista, Bog će satrti glave dušmana svojih, kuštravo tjeme onog što hodi u grijesima.

68:23  Reče Gospodin: "Iz Bašana ću ih dovesti, dovest ću ih iz dubine mora,

68:24  da okupaš nogu u krvi, da jezici tvojih pasa imadnu dio od dušmana."

68:25  Ulazak ti, Bože, gledaju, ulazak moga Boga i Kralja u Svetište:

68:26  sprijeda pjevači, za njima svirači, u sredini djevojke s bubnjićima.

68:27  "U svečanim zborovima slavite Boga, slavite Jahvu, sinovi Izraelovi!"

68:28  Predvodi ih najmlađi, Benjamin, koji ide pred njima, ondje su knezovi Judini sa četama svojim, knezovi Zebulunovi i knezovi Naftalijevi.

68:29  Pokaži, Bože, silu svoju, silu kojom se, Bože, boriš za nas

68:30  iz Hrama svojega u Jeruzalemu! Nek' ti kraljevi darove donose!

68:31  Ukroti neman u trsci, stado bikova s teladi naroda! Neka se prostru pred tobom sa srebrnim žezlima: rasprši narode koji se ratu vesele!

68:32  Nek' dođu velikani iz Egipta, Etiopija nek' pruži ruke Bogu!

68:33  Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Jahvu,

68:34  koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom! Čuj, glasom grmi, glasom svojim silnim:

68:35  "Priznajte silu Božju!" Nad Izraelom veličanstvo njegovo, u oblacima sila njegova!

68:36  Strašan je Bog iz svojega Svetišta. Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu. Blagoslovljen Bog!

Chapter 69

69:1  Zborovođi. Po napjevu "Ljiljani". Davidov.

69:2  Spasi me, Bože: vode mi dođoše do grla!

69:3  U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi.

69:4  Iznemogoh od vikanja, grlo mi je promuklo, oči mi klonuše Boga mog čekajuć'.

69:5  Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze nizašto. Tvrđi su od kostiju mojih oni što mi se nepravedno protive: zar mogu vratiti što nisam oteo?

69:6  Bože, ti znadeš bezumnost moju, moji ti grijesi nisu sakriti.

69:7  Nek' se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju, Gospode, Jahve nad Vojskama! Neka se ne posrame zbog mene koji traže tebe, Bože Izraelov!

69:8  Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice.

69:9  Tuđinac postadoh braći i stranac djeci majke svoje.

69:10  Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.

69:11  Dušu sam postom mučio, okrenulo mi se u ruglo.

69:12  Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igračka.

69:13  Koji sjede na vratima protiv mene govore, vinopije mi rugalice poju.

69:14  No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Bože; po velikoj dobroti svojoj ti me usliši po svojoj vjernoj pomoći!

69:15  Izvuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me mrze izbavi me - iz voda dubokih.

69:16  Nek' me ne pokriju valovi, nek' me ne proguta dubina, nek' bezdan ne zatvori usta nada mnom!

69:17  Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosrđu pogledaj na me!

69:18  Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; jer sam u stisci, usliši me brzo!

69:19  Približi se duši mojoj i spasi je; zbog dušmana mojih oslobodi me!

69:20  Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, pred tvojim su očima svi koji me muče.

69:21  Ruganje mi slomilo srce i klonuh; čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.

69:22  U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.

69:23  Nek' im stol bude zamka, a žrtvene gozbe stupica!

69:24  Nek' im potamne oči da ne vide, nek' im bokovi zasvagda oslabe!

69:25  Izlij na njih ljutinu, žar tvoga gnjeva nek' ih zahvati!

69:26  Njihova kuća nek' opusti, u njihovu šatoru nek' nitko ne stanuje!

69:27  Jer su progonili koga ti pokara, bol povećaše onomu koga ti rani.

69:28  Na njihovu krivnju krivnju još dodaj, ne opravdali se pred tobom!

69:29  Nek' budu izbrisani iz knjige živih, među pravednike neka se ne broje!

69:30  A ja sam jadnik i bolnik - nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!

69:31  Božje ću ime hvaliti popijevkom, hvalit ću ga zahvalnicom.

69:32  Bit će to milije Jahvi no bik žrtveni, milije nego junac s papcima i rozima.

69:33  Gledajte, ubogi, i radujte se, nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.

69:34  Jer siromahe Jahve čuje, on ne prezire sužanja svojih.

69:35  Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima miče.

69:36  Jer Bog će spasiti Sion - on će sagradit' gradove Judine - tu će oni stanovat', imati baštinu.

69:37  Baštinit će ga potomci slugu njegovih; prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

Chapter 70

70:1  Zborovođi. Davidov. Za spomen.

70:2  O Bože, spasi me, Jahve, u pomoć mi pohitaj!

70:3  Nek' se postide i smetu svi koji mi o glavi rade! Nek' odstupe i nek' se posrame koji se nesreći mojoj raduju!

70:4  Nek' uzmaknu u sramoti svojoj koji zlurado na me grohoću!

70:5  Neka kliču i nek' se vesele u tebi svi koji tebe traže! Neka govore svagda: "Velik je Bog!" svi koji spasenje tvoje ljube!

70:6  A bijedan sam ja i nevoljan, o Bože, u pomoć mi pohitaj! Ti si pomoć moja i spasitelj; Jahve, ne kasni!

Chapter 71

71:1  Tebi si, Jahve, utječem, ne daj da se ikada postidim!

71:2  U pravdi me svojoj spasi i izbavi, prikloni uho k meni i spasi me!

71:3  Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja: jer ti si stijena i utvrda moja.

71:4  Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora, iz šake silnika i tlačitelja:

71:5  jer ti si, o Gospode, ufanje moje, Jahve, uzdanje od moje mladosti!

71:6  Na te se oslanjam od utrobe; ti si mi zaštitnik od majčina krila: u te se svagda uzdam.

71:7  Mnogima postadoh čudo, jer ti si mi bio silna pomoć.

71:8  Usta mi bijahu puna tvoje hvale, slaviše te svaki dan!

71:9  Ne zabaci me u starosti: kad mi malakšu sile, ne zapusti me!

71:10  Jer govore o meni moji dušmani, i koji me vrebaju složno se svjetuju:

71:11  "Bog ga je napustio; progonite ga i uhvatite jer nema tko da ga spasi!"

71:12  O Bože, ne stoj daleko od mene, Bože moj, pohitaj mi u pomoć!

71:13  Neka se postide i propadnu koji traže moj život; nek' se sramotom i stidom pokriju koji mi žele nesreću!

71:14  A ja ću se uvijek uzdati, iz dana u dan hvaleć' te sve više.

71:15  Ustima ću naviještati pravednost tvoju, povazdan pomoć tvoju: jer im ne znam broja.

71:16  Kazivat ću silu Jahvinu, Gospode, slavit ću samo tvoju pravednost.

71:17  Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje, i sve do sada naviještam čudesa tvoja.

71:18  Ni u starosti, kad posijedim, Bože, ne zapusti me, da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima budućima silu tvoju,

71:19  i pravednost tvoju, Bože, koja seže do neba, kojom učini velika djela. Bože, tko je kao ti!

71:20  Trpljenja mnoga i velika bacio si na me: ali ti ćeš me opet oživiti i opet me podići iz dubine zemlje.

71:21  Povećaj dostojanstvo moje i opet me utješi:

71:22  A ja ću uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bože, svirat ću ti u citaru, Sveče Izraelov!

71:23  Moje će usne klicati pjevajuć' tebi i moja duša koju si spasio.

71:24  I moj će jezik svagda slaviti pravdu tvoju, jer su postiđeni i posramljeni oni što traže moju nesreću.

Chapter 72

72:1  Salomonov. Bože, sud svoj daj kralju i svoju pravdu sinu kraljevu.

72:2  Nek' puku tvojem sudi pravedno, siromasima po pravici!

72:3  Nek' bregovi narodu urode mirom, a brežuljci pravdom.

72:4  Sudit će pravo ubogim pučanima, djeci siromaha donijet će spasenje, a tlačitelja on će smrviti.

72:5  I živjet će dugo kao sunce i kao mjesec u sva pokoljenja.

72:6  Sići će kao rosa na travu, kao kiša što natapa zemlju!

72:7  U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik - sve dok bude mjeseca.

72:8  I vladat će od mora do mora i od Rijeke do granica svijeta.

72:9  Dušmani će njegovi preda nj kleknuti i protivnici lizati prašinu.

72:10  Kraljevi Taršiša i otoka nosit će dare, vladari od Arabije i Sabe danak donositi.

72:11  Klanjat će mu se svi vladari, svi će mu narodi služiti.

72:12  On će spasiti siromaha koji uzdiše, nevoljnika koji pomoćnika nema;

72:13  smilovat će se ubogu i siromahu i spasit će život nevoljniku:

72:14  oslobodit će ih nepravde i nasilja, jer je dragocjena u njegovim očima krv njihova.

72:15  Stog' neka živi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije, nek' mole za njega svagda i neka ga blagoslivljaju!

72:16  Nek' bude izobila žita u zemlji, po vrhuncima klasje neka šušti k'o Libanon! I cvjetali stanovnici gradova kao trava na livadi.

72:17  Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka! Dok je sunca, živjelo mu ime! Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje, svi narodi nazivali blaženima!

72:18  Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji jedini tvori čudesa!

72:19  I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka! Sva se zemlja napunila slave njegove! Tako neka bude. Amen!

72:20  Time se završavaju molitve Jišajeva sina Davida.

Chapter 73

73:1  Psalam. Asafov Kako je dobar Bog čestitima, Bog onima koji su čista srca!

73:2  A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše,

73:3  jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnika.

73:4  Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo.

73:5  Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju.

73:6  Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva.

73:7  Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.

73:8  Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo.

73:9  Ustima na nebo nasrću, a jezik se njihov obara na zemlju.

73:10  Zato moj narod za njima leti i srče obilne vode

73:11  pa veli: "Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?"

73:12  Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.

73:13  Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao ruke

73:14  kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom?

73:15  Da sam kazao: "Govorit ću kao i oni", izdao bih rod sinova tvojih.

73:16  Promišljah tada da bih spoznao: al' mi se učini mučno u očima mojim

73:17  sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak.

73:18  Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš.

73:19  Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede!

73:20  Kao što čovjek prezire san kad se probudi, tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš.

73:21  Kad mi duša bijaše ojađena, a bubrezi probodeni,

73:22  bezumnik bijah bez razbora, k'o živinče pred tobom.

73:23  Al' ću odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju:

73:24  vodit ćeš me po naumu svojem da me zatim uzmeš u slavu svoju.

73:25  Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.

73:26  Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka!

73:27  Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri.

73:28  A meni je milina biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Jahvi. Pripovijedat ću sva tvoja djela na vratima Kćeri sionske.

Chapter 74

74:1  Poučna pjesma. Asafova. Zašto si, Bože, posve zabacio, zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje?

74:2  Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plÓemena koje namače kao svoju baštinu i brda Siona gdje si Šator svoj udario!

74:3  Korakni k ruševinama vječnim - sve je u Svetištu razorio neprijatelj.

74:4  Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje, znakove svoje postaviše k'o pobjedne znakove.

74:5  Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari,

74:6  sjekirom i maljem vrata mu razbijali.

74:7  Ognju predadoše Svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena.

74:8  Rekoše u srcu: "Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetišta Božja na zemlji!"

74:9  Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko među nama ne zna dokle ...

74:10  Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje?

74:11  Zašto povlačiš ruku, zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju?

74:12  No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava!

74:13  Ti svojom silom rasječe more, smrska glave nakazama u vodi.

74:14  Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim.

74:15  Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presušio rijeke nepresušne.

74:16  Tvoj je dan i noć je tvoja, ti učvrsti mjesec i sunce;

74:17  ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu.

74:18  Spomeni se ovoga: dušmanin ti se rugaše, Jahve, i bezumni narod pogrdi ime tvoje.

74:19  Ne predaj jastrebu život grlice svoje, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!

74:20  Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja.

74:21  Ne daj da jadnik otiđe postiđen: neka siromah i ubog hvale ime tvoje!

74:22  Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi.

74:23  Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika još se diže k tebi!

Chapter 75

75:1  Zborovođi. Po napjevu "Ne razori!" Psalam. Asafov. Pjesma.

75:2  Slavimo te, Bože, slavimo i zazivamo ime tvoje, pripovijedamo čudesa tvoja.

75:3  "Kad odredim vrijeme, sudit ću po pravu.

75:4  Pa neka se strese zemlja sa stanovnicima svojim, ja sam učvrstio stupove njezine."

75:5  Drznike opominjem: "Ne budite drski!" bezbožnike: "Ne budite tako rogati!"

75:6  Ne dižite roga svog protiv Neba, nemojte govoriti drsko na Boga!

75:7  Jer niti sa istoka niti sa zapada, niti iz pustinje niti sa bregova ...

75:8  Bog je koji sudi: ovoga snizuje, onog uzvisuje!

75:9  Jer je u Jahvinoj ruci pehar pun vina pjenušava, začinjena mirisnim travama; iz njega on napaja, do taloga će ga iskapiti i ispiti svi zlotvori svijeta.

75:10  A ja ću klicati dovijeka, pjevat ću Bogu Jakovljevu.

75:11  Rogove ću polomiti bezbožniku, a pravednik će podići glavu.

Chapter 76

76:1  Zborovođi. Uza žičana glazbala. Psalam. Asafov. Pjesma.

76:2  Na glasu je Bog u Judeji, u Izraelu veliko je ime njegovo!

76:3  U Šalemu je Šator njegov, na Sionu boravište.

76:4  Tu polomi strijele lukovima, štitove, mačeve, sve oružje.

76:5  Blistav si od svjetla, veličanstveniji od bregova drevnih.

76:6  Opljačkani su oni koji bijahu jaki srcem, i san svoj snivaju - klonuše ruke svim hrabrima.

76:7  Od prijetnje tvoje, Bože Jakovljev, skameniše se kola i konji.

76:8  Strašan si ti, i tko da opstane kraj žestine gnjeva tvojega.

76:9  S neba reče presudu - od straha zemlja zadrhta i zanijemje

76:10  kad se diže Bog da sudi, da spasi uboge na zemlji.

76:11  Jer će te i bijes Edoma slaviti, i preživjeli iz Hamata štovat će te.

76:12  Zavjetujte i izvršite zavjete Jahvi, Bogu svojemu, svi oko njega neka donose darove Strašnome

76:13  koji obuzdava oholost knezova, koji je strašan kraljevima zemlje.

Chapter 77

77:1  Zborovođi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam.

77:2  Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje.

77:3  U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja.

77:4  Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane.

77:5  Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti.

77:6  Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina;

77:7  razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje:

77:8  "Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv?

77:9  Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?

77:10  Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?"

77:11  I govorim: "Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega."

77:12  Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa.

77:13  Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio.

77:14  Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš?

77:15  Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju.

77:16  Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.

77:17  Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše.

77:18  Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe.

77:19  Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.

77:20  Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje.

77:21  Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.

Chapter 78

78:1  Poučna pjesma. Asafova. Poslušaj, narode moj, moju nauku, prikloni uho riječima usta mojih!

78:2  Otvorit ću svoja usta na pouku, iznijet ću tajne iz vremena davnih.

78:3  Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci,

78:4  nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela čudesna što ih učini.

78:5  Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave,

78:6  da sazna budući naraštaj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju

78:7  da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, već da vrše zapovijedi njegove,

78:8  kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan - naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.

78:9  Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leđa.

78:10  Saveza s Bogom ne održaše i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu.

78:11  Zaboraviše na djela njegova, na čudesa koja im pokaza.

78:12  Pred njihovim ocima činio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju.

78:13  On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže.

78:14  Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim.

78:15  U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana.

78:16  Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke.

78:17  A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji.

78:18  Boga su kušali u srcima svojim ištuć' jela svojoj pohlepnosti.

78:19  Prigovarali su Bogu i pitali: "Može li Gospod stol u pustinji prostrti?

78:20  Eno, udari u hrid, i voda poteče i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?"

78:21  Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela,

78:22  jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoć uzdaše.

78:23  Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske,

78:24  k'o kišu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.

78:25  Čovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti.

78:26  Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede.

78:27  Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga.

78:28  Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih.

78:29  Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni.

78:30  Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima,

78:31  kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove.

78:32  Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u čudesna djela njegova.

78:33  I skonča im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom.

78:34  Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga;

78:35  spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj.

78:36  Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu.

78:37  Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.

78:38  A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću.

78:39  Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraća se više.

78:40  Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju!

78:41  Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova

78:42  ne spominjuć' se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi,

78:43  ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju Soanskom.

78:44  U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju.

78:45  Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more.

78:46  I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaču.

78:47  Vinograde im tučom udari, a mrazom smokvike njihove.

78:48  I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova.

78:49  Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće.

78:50  I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruči pošasti.

78:51  Pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvence u šatorju Hamovu.

78:52  I povede narod svoj kao ovce i vođaše ih kao stado kroz pustinju.

78:53  Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove.

78:54  U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica.

78:55  Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska.

78:56  A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih.

78:57  Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajiše.

78:58  Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim.

78:59  Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela.

78:60  I napusti boravište svoje u Šilu, Šator u kojem prebivaše s ljudima.

78:61  Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske.

78:62  Narod svoj prepusti maču, raspali se na svoju baštinu.

78:63  Mladiće njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove.

78:64  Svećenici njihovi padoše od mača, ne zaplakaše Óudove njihove.

78:65  Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan.

78:66  Udari otraga dušmane svoje, sramotu im vječitu zadade.

78:67  On odbaci šator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra,

78:68  već odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje.

78:69  Sagradi Svetište k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka.

78:70  Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovčjih;

78:71  odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu.

78:72  I pasao ih je srcem čestitim i brižljivim rukama vodio.

Chapter 79

79:1  Psalam. Asafov. Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju, tvoj sveti Hram oskvrnuše, pretvoriše Jeruzalem u ruševine.

79:2  Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim, meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim.

79:3  Krv im k'o vodu prolijevahu oko Jeruzalema i ne bijaše nikoga da ih pokopa.

79:4  Postadosmo sramota susjedima svojim, podsmijeh i ruglo svima oko nas.

79:5  Dokle još, Jahve? Zar ćeš se svagda srditi? Zar će ljubomora tvoja poput ognja gorjeti?

79:6  Izlij gnjev na pogane koji te ne priznaju i na kraljevstva što ne zazivlju ime tvoje!

79:7  Jer izjedoše Jakova i opustošiše boravište njegovo.

79:8  Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca; neka nas pretekne smilovanje tvoje jer smo jadni i nevoljni.

79:9  Pomozi nam, Bože, pomoći naša, zbog slave imena svojega, oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga!

79:10  Zašto da pogani govore: "TÓa gdje je njihov Bog?" Nek' se na poganima pokaže, pred očima našim, kako osvećuješ prolivenu krv slugu svojih!

79:11  Nek' do tebe dopru uzdasi sužanja, snagom svoje mišice poštedi predane smrti!

79:12  A našim susjedima vrati sedmerostruko u krilo pogrdu koju naniješe tebi, o Jahve!

79:13  A mi, tvoj puk i ovce paše tvoje, slavit ćemo te dovijeka, kazivat ćemo od koljena do koljena hvalu tvoju!

Chapter 80

80:1  Zborovođi. Po napjevu "Ljiljan svjedočanstva". Asafov. Psalam.

80:2  Pastiru Izraelov, počuj, ti što vodiš Josipa k'o stado ovaca! Ti što sjediš nad kerubima, zablistaj

80:3  pred Efrajimom, Benjaminom, Manašeom: probudi silu svoju, priteci nam u pomoć!

80:4  Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!

80:5  Jahve, Bože nad Vojskama, dokle ćeš plamtjeti, premda se moli narod tvoj?

80:6  Dokle ćeš nas hraniti kruhom suza i obilno pojiti suzama?

80:7  Dokle će se oko nas svađat' susjedi i rugat' nam se naši dušmani?

80:8  Bože nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!

80:9  Ti prenese čokot iz Egipta, pogane istjera, a njega zasadi.

80:10  Ti mu tlo pripravi, i on pusti korijenje i napuni zemlju.

80:11  Sjena mu prekri bregove, lozje mu k'o Božji cedrovi.

80:12  Mladice svoje ispruži do mora i svoje ogranke do Rijeke.

80:13  Zašto si mu srušio ogradu da ga beru svi što putem prolaze,

80:14  da ga pustoši vepar iz šume, da ga pasu poljske zvijeri?

80:15  Vrati se, Bože nad Vojskama, pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd:

80:16  zakrili što zasadi desnica tvoja, sina kog za se odgoji!

80:17  Oni koji ga spališe i posjekoše nek' izginu od prijetnje lica tvojega!

80:18  Tvoja ruka nek' bude nad čovjekom desnice tvoje, nad sinom čovječjim kog za se odgoji!

80:19  Nećemo se više odmetnuti od tebe; poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.

80:20  Jahve, Bože nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!

Chapter 81

81:1  Zborovođi. Po napjevu "Tijesci". Asafov.

81:2  Kliknite Bogu, našoj jakosti, kličite Bogu Jakovljevu!

81:3  Nek' zazvuče žice, nek' se čuje bubanj, svirajte u milozvučnu harfu s citarom!

81:4  Zatrubite u rog za mlađaka, za uštapa, na svetkovinu našu!

81:5  Jer to je propis Izraelu, zapovijed Boga Jakovljeva.

81:6  Takav je zakon dao Josipu kad je izlazio iz zemlje Egipta.

81:7  Šapat tajnovit čuh: "Oslobodih od tereta rame njegovo, ruke su mu slobodne od košare.

81:8  U tjeskobi si zavapio i ja te izbavih; iz gromovna oblaka odgovorih tebi, iskušah te kod voda meripskih.

81:9  Slušaj, puče moj, i ja ću te opomenuti: o, da me poslušaš, Izraele!

81:10  Nek' ne bude u tebe drugog boga i ne klanjaj se bogu tuđem!

81:11  Ja sam Jahve, Bog tvoj koji te izvedoh iz Egipta: otvori svoja usta da ih napunim!"

81:12  "Ali moj narod ne slušaše glasa moga, Izrael me ne posluša.

81:13  Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu: neka hodi kako mu se hoće!

81:14  O, kad bi me narod moj slušao, kad bi Izrael putovima mojim hodio,

81:15  brzo bih pokorio dušmane njegove, ruku bih svoju okrenuo na protivnike njegove.

81:16  Oni što ga sada mrze dodvarali bi mu se i njihov bi udes bio zapečaćen zauvijek.

81:17  A svoj narod hranio bih pšenicom najboljom i sitio ga medom iz pećine.

Chapter 82

82:1  Psalam. Asafov. Bog ustaje u skupštini "bogova", usred "bogova" sud održava.

82:2  "Dokle ćete sudit' krivo, ić' na ruku bezbožnima?

82:3  Štitite slaba i sirotu, vratite pravicu jadniku i siromahu!

82:4  Izbavite potlačenog i ubogog: istrgnite ga iz ruku bezbožnih!"

82:5  Ne shvaćaju nit' razumiju, po mraku hodaju: poljuljani su svi temelji zemlje.

82:6  Rekoh doduše: "Vi ste bogovi i svi ste sinovi Višnjega!

82:7  Ali ćete k'o svi ljudi umrijeti, past ćete kao svatko od velikih!"

82:8  Ustani, Bože, i sudi zemlju, jer si s pravom gospodar svih naroda.

Chapter 83

83:1  Pjesma. Psalam. Asafov.

83:2  Ne šuti, Jahve, ne budi nijem i nemoj mirovati, Bože!

83:3  Jer evo: dušmani tvoji buče, i mrzitelji tvoji glave podižu.

83:4  Protiv naroda se tvoga rote i svjetuju se protiv štićenika tvojih.

83:5  Govore: "Dođite, zatrimo ih da ne budu narod, nek' se ime Izrael više ne spominje!"

83:6  Zaista, jednodušno se svjetuju i protiv tebe savez sklopiše:

83:7  šatori edomski i Jišmaelci, Moapci i Hagrijci,

83:8  Gebal i Amon i Amalek, Filisteja sa stanovnicima Tira.

83:9  I Asirci se s njima udružiše, pružiše ruke potomcima Lotovim.

83:10  Učini njima k'o Midjancima, k'o Siseri i Jabinu na potoku Kišonu:

83:11  koji padoše blizu En-Dora i postaše gnojivo njivi.

83:12  K'o Oreb i Zeb neka budu knezovi njihovi, kao Zebah i Salmuna nek' budu sve vođe njihove

83:13  koji jednodušno vikahu: "Osvojimo krajeve Božje!"

83:14  Daj, o Bože, da budu kao kovitlac, kao pljeva koju nosi vjetar.

83:15  Kao što oganj proždire šumu, kao što plamen sažiže bregove,

83:16  tako ih goni olujom svojom, prestravi ih svojom žestinom!

83:17  Pokrij im lice sramotom, da traže tvoje ime, Jahve!

83:18  Neka se stide i plaše navijek, neka se posrame i neka izginu!

83:19  Nek' znaju: ti si komu je ime Jahve, jedini Višnji nada svom zemljom.

Chapter 84

84:1  Zborovođi. Po napjevu "Tijesci". Sinova Korahovih.

84:2  Kako su mili stanovi tvoji, Jahve nad Vojskama!

84:3  Duša mi gine i čezne za dvorima Jahvinim. Srce moje i moje tijelo kliču Bogu živomu.

84:4  I vrabac sebi log nalazi, i lastavica gnjezdašce gdje će položiti mlade svoje:

84:5  a ja žrtvenike tvoje, Jahve nad Vojskama, Kralju moj i Bože moj! Blaženi koji prebivaju u Domu tvome slaveć' te bez prestanka!

84:6  Blažen komu je pomoć u tebi dok se sprema na svete putove!

84:7  Prolaze li suhom dolinom, u izvor je vode promeću i prva je kiša u blagoslov odijeva.

84:8  Snaga im raste od časa do časa: dok ne ugledaju Boga na Sionu.

84:9  Jahve, Bože nad Vojskama, čuj molitvu moju, poslušaj, Bože Jakovljev!

84:10  Pogledaj, štite naš, Bože, pogledaj lice pomazanika svoga!

84:11  Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim bolji od tisuću drugih. Volim biti na pragu Doma Boga svoga nego boraviti u šatorima grešnika.

84:12  Jahve, Bog, sunce je i štit: on daje milost i slavu. Ne uskraćuje Jahve dobara onima koji idu u nedužnosti.

84:13  Jahve nad Vojskama, blago onom tko se u te uzda.

Chapter 85

85:1  Zborovođi. Sinova Korahovih. Psalam.

85:2  Zavolje opet, Jahve, zemlju svoju, na dobro okrenu udes Jakovljev.

85:3  Otpusti krivnju narodu svome, pokri sve grijehe njegove.

85:4  Suspregnu svu ljutinu svoju, odusta od žestine gnjeva svoga.

85:5  Obnovi nas, Bože, Spasitelju naš, i odbaci zlovolju prema nama!

85:6  Zar ćeš se dovijeka gnjeviti na nas, prenositi srdžbu svoju od koljena na koljeno?

85:7  Zar nas nećeš opet oživiti da se narod tvoj raduje u tebi?

85:8  Pokaži nam, Jahve, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje.

85:9  Da poslušam što mi to Jahve govori: Jahve obećava mir narodu svomu, vjernima svojim, onima koji mu se svim srcem vrate.

85:10  Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje, i slava će njegova živjeti u zemlji našoj.

85:11  Ljubav će se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti.

85:12  Vjernost će nicat' iz zemlje, Pravda će gledat' s nebesa.

85:13  Jahve će dati blagoslov i sreću, i zemlja naša urod svoj.

85:14  Pravda će stupati pred njim, a Mir tragom stopa njegovih.

Chapter 86

86:1  Molitva. Davidova. Prigni uho svoje, Jahve, i usliši me jer sam bijedan i ubog.

86:2  Čuvaj dušu moju jer sam posvećen tebi; spasi slugu svoga koji se uzda u te! Ti si moj Bog;

86:3  o Gospode, smiluj mi se jer povazdan vapijem k tebi.

86:4  Razveseli dušu sluge svoga jer k tebi, Jahve, dušu uzdižem.

86:5  Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.

86:6  Slušaj, Jahve, molitvu moju i pazi na glas vapaja mog.

86:7  U dan tjeskobe vapijem k tebi jer ćeš me uslišati.

86:8  Nema ti ravna među bozima, Gospode, nema djela kakvo je tvoje.

86:9  Svi narodi što ih stvori doći će i klanjat' se tebi, o Jahve, i slavit će ime tvoje.

86:10  Jer ti si velik i činiš čudesa: ti si jedini Bog.

86:11  Uči me, Jahve, svojemu putu da hodim vjeran tebi, usmjeri srce moje da se boji imena tvojega!

86:12  Hvalit ću te, Gospode, Bože moj, svim srcem svojim, slavit ću ime tvoje dovijeka,

86:13  jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila, istrgao si moju dušu iz dubine Podzemlja.

86:14  O Bože, oholice se digoše na me, mnoštvo silnika život mi vreba i nemaju tebe pred očima.

86:15  No ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag, spor na srdžbu - sama ljubav i vjernost.

86:16  Pogledaj na me i smiluj se meni; daj svome sluzi snage svoje i spasi sina sluškinje svoje!

86:17  Daj mi milostivo znak naklonosti svoje, da vide moji mrzitelji i da se postide, jer si mi ti, o Jahve, pomogao, ti me utješio.

Chapter 87

87:1  Sinova Korahovih. Psalam. Pjesma. Zdanje svoje na svetim gorama

87:2  ljubi Jahve; draža su mu vrata sionska nego svi šatori Jakovljevi.

87:3  Divote se govore o tebi, grade Božji!

87:4  "Rahab i Babilon brojit ću k onima što me štuju; Filisteja i Tir i narod etiopski - i oni su rođeni ondje."

87:5  O Sionu se govori: "Ovaj i onaj u njemu je rođen! Svevišnji ga utemelji!"

87:6  Gospodin će zapisati u knjigu naroda: "Ovi su rođeni ondje."

87:7  I pjevat će igrajući kolo: "Svi su izvori moji u tebi!"

Chapter 88

88:1  Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu "Bolest". Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana.

88:2  Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom.

88:3  Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.

88:4  Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju.

88:5  Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku.

88:6  Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku.

88:7  Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.

88:8  Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.

88:9  Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći.

88:10  Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam.

88:11  Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?

88:12  Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?

88:13  Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?

88:14  Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.

88:15  Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?

88:16  Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.

88:17  Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše,

88:18  okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno.

88:19  Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini.

Chapter 89

89:1  Poučna pjesma. Ezrahijca Etana.

89:2  O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka, kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.

89:3  Ti reče: "Zavijeke je sazdana ljubav moja!" U nebu utemelji vjernost svoju:

89:4  "Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome:

89:5  tvoje potomstvo održat ću dovijeka, za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje."

89:6  Nebesa veličaju čudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru svetih.

89:7  TÓa tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim?

89:8  Bog je strahovit u zboru svetih, velik i strašan svima oko sebe.

89:9  Jahve, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje.

89:10  Ti zapovijedaš bučnome moru, obuzdavaš silu valova njegovih;

89:11  ti sasječe Rahaba i zgazi, snažnom mišicom rasu dušmane svoje.

89:12  Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu;

89:13  sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.

89:14  Tvoja je mišica snažna, ruka čvrsta, desnica dignuta.

89:15  Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina koračaju pred tobom.

89:16  Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve,

89:17  u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi.

89:18  Jer ti si ures moći njegove, po tvojoj milosti raste snaga naša.

89:19  Jer Jahve je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš.

89:20  Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: "Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh;

89:21  nađoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah,

89:22  da ruka moja svagda ostane s njime i moja mišica da ga krijepi.

89:23  Neće ga nadmudriti dušmanin, niti oboriti sin bezakonja.

89:24  Razbit ću pred njim protivnike njegove, pogubit ću mrzitelje njegove.

89:25  Vjernost moja i dobrota bit će s njime i u mome imenu rast će mu snaga.

89:26  Pružit ću njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu.

89:27  On će me zvati: 'Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.'

89:28  A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta.

89:29  Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran.

89:30  Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski.

89:31  Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim,

89:32  ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih;

89:33  šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu,

89:34  ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje.

89:35  Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga.

89:36  Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću:

89:37  potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,

89:38  ostat će dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu."

89:39  A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga.

89:40  Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi.

89:41  Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruševine baci.

89:42  Pljačkaju ga svi što naiđu, na ruglo je susjedima svojim.

89:43  Podiže desnicu dušmana njegovih i obradova protivnike njegove.

89:44  Otupi oštricu mača njegova, u boju mu ne pomože.

89:45  Njegovu sjaju kraj učini, njegovo prijestolje na zemlju obori.

89:46  Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio.

89:47  TÓa dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati? Hoće li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti?

89:48  Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio!

89:49  Tko živ smrti vidjeti neće? Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati?

89:50  Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?

89:51  Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana

89:52  s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga.

89:53  Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen!

Chapter 90

90:1  Molitva. Mojsija, sluge Božjega. Jahve, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena.

90:2  Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!

90:3  Smrtnike u prah vraćaš i veliš: "Vratite se, sinovi ljudski!"

90:4  Jer je tisuću godina u očima tvojim k'o jučerašnji dan koji je minuo i kao straža noćna.

90:5  Razgoniš ih k'o jutarnji san, kao trava su što se zeleni:

90:6  jutrom cvate i sva se zeleni, a uvečer - već se suši i vene.

90:7  Zaista, izjeda nas tvoja srdžba i zbunjuje ljutina tvoja.

90:8  Naše si grijehe stavio pred svoje oči, naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.

90:9  Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, kao uzdah dovršismo godine svoje.

90:10  Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni, i osamdeset; a većina od njih muka je i ništavost: jer prolaze brzo i mi letimo odavle.

90:11  Tko će mjeriti žestinu gnjeva tvojega, tko proniknuti srdžbu tvoju?

90:12  Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce.

90:13  Vrati se k nama, Jahve! TÓa dokle ćeš? Milostiv budi slugama svojim!

90:14  Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da kličemo i da se veselimo u sve dane!

90:15  Obraduj nas za dane kad si nas šibao, za ljeta kad smo stradali!

90:16  Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje i tvoja slava na djeci njihovoj!

90:17  Dobrota Jahve, Boga našega, nek' bude nad nama daj da nam uspije djelo naših ruku, djelo ruku naših nek' uspije.

Chapter 91

91:1  Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega, što počivaš u sjeni Svemogućega,

91:2  reci Jahvi: "Zaklone moj! Utvrdo moja! Bože moj u koga se uzdam!"

91:3  Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske, od kuge pogubne.

91:4  Svojim će te krilima zaštititi i pod njegova ćeš se krila skloniti: Vjernost je njegova štit i obrana!

91:5  Nećeš se bojati strašila noćnoga ni strelice što leti danju,

91:6  ni kuge što se šulja kroz tmine, ni pošasti što hara o podne.

91:7  Pa nek' padaju tisuće kraj tebe, deseci tisuća s desne tvoje, tebi se neće primaći!

91:8  Tek što okom pogledaš, već ćeš vidjeti plaću grešnika.

91:9  Jer Jahve je zaklon tvoj, Višnjega odabra sebi za okrilje.

91:10  Neće te snaći nesreća, nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.

91:11  Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim.

91:12  Na rukama će te nositi da se ne spotakneš o kamen.

91:13  Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu, zgazit ćeš lavića i zmiju.

91:14  Izbavit ću ga jer me ljubi, zakrilit ga jer poznaje ime moje.

91:15  Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti, s njim ću biti u nevolji, spasit ću ga i proslaviti.

91:16  Nasitit ću ga danima mnogim, pokazat' mu spasenje svoje."

Chapter 92

92:1  Psalam. Pjesma. Za dan subotnji.

92:2  Dobro je slaviti Jahvu, pjevati imenu tvome, Svevišnji;

92:3  naviještati jutrom ljubav tvoju i noću vjernost tvoju,

92:4  uz harfu od deset žica i liru, s pjesmom uz citaru.

92:5  Obradovao si me djelima svojim, o Jahve, kličem zbog djela ruku tvojih.

92:6  Kako su silna djela tvoja, o Jahve, i duboki naumi tvoji!

92:7  Bezuman čovjek ne spoznaje, luđak ne shvaća.

92:8  Sve ako bi bezbošci nicali k'o trava i cvali svi što zlo čine, određeni su za vječnu propast;

92:9  a ti, Jahve, dovijeka uzvišen ostaješ.

92:10  Doista, dušmani tvoji, o Jahve, tvoji će dušmani propasti; raspršit će se svi što čine zlo.

92:11  Rog si mi digao k'o u bivola, pomazao me uljem prečistim;

92:12  i oko mi s visoka gleda dušmane i uho mirno sluša o onima što na me ustaju.

92:13  K'o palma cvate pravednik i raste k'o cedar libanonski.

92:14  Zasađeni u Domu Jahvinu, cvatu u dvorima Boga našega.

92:15  Rod donose i u starosti, sočni i puni svježine:

92:16  da navijeste kako je pravedan Jahve, Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.

Chapter 93

93:1  Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven, Jahve zaodjeven moći i opasan. Čvrsto stoji krug zemaljski, neće se poljuljati.

93:2  Čvrsto je prijestolje tvoje odiskona, ti si od vječnosti!

93:3  Rijeke podižu, Jahve, rijeke podižu glase svoje, rijeke podižu svoj bučni huk.

93:4  Jači od glasova voda golemih, silniji od bijesnoga mora: silan je Jahve u visinama.

93:5  Tvoja su obećanja vjere predostojna, svetost je ures Doma tvojega, Jahve, u sve dane!

Chapter 94

94:1  Bože osvetniče, Jahve, Bože osvetniče, pokaži se.

94:2  Ustani ti što sudiš zemlju, po zasluzi plati oholima!

94:3  Dokle će bezbošci, Jahve, dokle će se bezbošci hvastati?

94:4  Dokle će brbljati, drsko govoriti, dokle će se bezakonici hvastati?

94:5  Tlače narod tvoj, Jahve, i baštinu tvoju pritišću;

94:6  kolju udovicu i pridošlicu, sirotama život oduzimlju

94:7  i govore: "Jahve ne vidi! Ne opaža Bog Jakovljev!"

94:8  Shvatite, lude u narodu: bezumni, kad ćete se urazumiti?

94:9  Onaj što uho zasadi da ne čuje? Koji stvori oko da ne vidi?

94:10  Onaj što odgaja narode da ne kazni - Onaj što ljude uči mudrosti?

94:11  Jahve poznaje namisli ljudske: one su isprazne.

94:12  Blago onom koga ti poučavaš, Jahve, i učiš Zakonu svojemu:

94:13  da mu mir udijeliš od nesretnih dana, dok se grob kopa zlikovcu.

94:14  Jer neće Jahve odbaciti naroda svojega i svoje baštine neće napustiti;

94:15  jer će se pravo dosuditi pravednosti i za njom će ići svi čestiti srcem.

94:16  Tko će ustati za me protiv zlotvora? Tko će se zauzeti za me protiv zločinaca?

94:17  Da mi Jahve ne pomaže, brzo bih sišao u mjesto tišine.

94:18  Čim pomislim: "Noga mi posrće", dobrota me tvoja, o Jahve, podupire.

94:19  Kad se skupe tjeskobe u srcu mome, tvoje mi utjehe dušu vesele.

94:20  Zar je bezbožno sudište u savezu s tobom kad nevolje stvara pod izlikom zakona?

94:21  Nek' samo pritišću dušu pravednog, nek' osuđuju krv nedužnu:

94:22  Jahve mi je utvrda, Bog - hrid utočišta moga.

94:23  Platit će im bezakonje njihovo, njihovom će ih zloćom istrijebiti, istrijebit će ih Jahve, Bog naš.

Chapter 95

95:1  Dođite, kličimo Jahvi, uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!

95:2  Pred lice mu stupimo s hvalama, kličimo mu u pjesmama!

95:3  Jer velik je Jahve, Bog naš, Kralj veliki nad svim bogovima.

95:4  U njegovoj su ruci zemaljske dubine, njegovi su vrhunci planina.

95:5  Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje načiniše ruke njegove.

95:6  Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas stvori!

95:7  Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva. O, da danas glas mu poslušate:

95:8  "Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji

95:9  gdje me iskušavahu očevi vaši premda vidješe djela moja.

95:10  Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj, pa rekoh: 'Narod su nestalna srca i ne promiču moje putove.'

95:11  Stog se zakleh u svom gnjevu: 'Nikad neće ući u moj pokoj!'"

Chapter 96

96:1  Pjevajte Jahvi pjesmu novu! Pjevaj Jahvi, sva zemljo!

96:2  Pjevajte Jahvi, hvalite ime njegovo! Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo,

96:3  kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima čudesa njegova.

96:4  Velik je Jahve, hvale predostojan, strašniji od svih bogova!

96:5  Ništavni su svi bozi naroda. Jahve stvori nebesa!

96:6  Slava je i veličanstvo pred njim, sila i sjaj u Svetištu njegovu.

96:7  Dajte Jahvi, narodna plemena, dajte Jahvi slavu i silu!

96:8  Dajte Jahvi slavu imena njegova! Prinosite žrtvu i uđite u dvorove njegove,

96:9  poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove. Strepi pred njim, zemljo sva!

96:10  Nek' se govori među poganima: "Jahve kraljuje!" Svijet on učvrsti da se ne pomakne, narodima pravedno upravlja.

96:11  Raduj se, nebo, i kliči, zemljo! Neka huči more i što je u njemu!

96:12  Nek' se raduje polje i što je na njemu, neka klikće šumsko drveće

96:13  pred Jahvom, jer dolazi, jer dolazi suditi zemlji. Sudit će svijetu u pravdi i narodima u istini svojoj.

Chapter 97

97:1  Jahve kraljuje: neka kliče zemlja, nek' se vesele otoci mnogi!

97:2  Oblak i tama ovijaju njega, pravda i pravo temelji su prijestolja njegova.

97:3  Oganj ide pred njim i sažiže okolo dušmane njegove.

97:4  Munje mu svijet osvjetljuju; zemlja to vidi i strepi.

97:5  Brda se tope pred Jahvom k'o vosak, pred vladarom zemlje sve.

97:6  Nebesa navješćuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu.

97:7  Nek' se postide svi što likove štuju i koji se hvale kumirima. Poklonite mu se, svi bozi!

97:8  Sion radostan sluša, gradovi Judini kliču zbog tvojih sudova, o Jahve!

97:9  Jer ti si, o Jahve, Svevišnji - nad svom zemljom, visoko, visoko nad bozima svima.

97:10  Jahve ljubi one koji mrze na zlo, on čuva duše pobožnika svojih, izbavlja ih iz ruku opakih.

97:11  Svjetlost sviće pravedniku i radost čestitima u srcu.

97:12  Radujte se, pravednici, u Jahvi, slavite sveto ime njegovo!

Chapter 98

98:1  Psalam. Pjevajte Jahvi pjesmu novu, jer učini djela čudesna. Pobjedu mu pribavi desnica njegova i sveta mišica njegova.

98:2  Jahve obznani spasenje svoje, pred poganima pravednost objavi.

98:3  Spomenu se dobrote i vjernosti prema domu Izraelovu. Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.

98:4  Sva zemljo, poklikni Jahvi, raduj se, kliči i pjevaj!

98:5  Zapjevajte Jahvi uz citaru, uz citaru i uza zvuke harfe;

98:6  uz trublje i zvuke rogova: kličite Jahvi kralju!

98:7  Neka huči more i što je u njemu, krug zemaljski i stanovnici njegovi!

98:8  Rijeke nek' plješću rukama, zajedno s njima neka se brda raduju!

98:9  Jer Jahve dolazi, dolazi suditi zemlji. Vladat će krugom zemaljskim po pravdi i pucima po pravici.

Chapter 99

99:1  Jahve kraljuje - nek' zadršću narodi; sjedi nad kerubima - zemlja nek' se potrese!

99:2  Velik je Jahve na Sionu, uzvišen nada sve narode.

99:3  Nek' slave ime tvoje veliko i strašno: ono je sveto!

99:4  Ti kralj si moćan koji ljubiš što je pravo, pravednost ti si utvrdio, pravo i pravednost vršiš u Jakovu.

99:5  Uzvisujte Jahvu, Boga našega, padnite pred podnožje njegovo: ono je sveto.

99:6  Mojsije i Aron među svećenicima njegovim i Samuel među onima koji zazivaju ime njegovo: zazivahu Jahvu, i on ih usliša.

99:7  Iz stupa od oblaka govoraše njima: slušahu zapovijedi njegove i odredbe što ih dade.

99:8  Jahve, Bože naš, ti si ih uslišivao; Bože, milostiv si bio njima premda si kažnjavao grijehe njihove.

99:9  Uzvisujte Jahvu, Boga našega, padnite pred svetu goru njegovu: jer svet je Jahve, Bog naš.

Chapter 100

100:1  Psalam. Zahvalnica. Kliči Jahvi, zemljo sva!

100:2  Služite Jahvi u veselju! Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem!

100:3  Znajte da je Jahve Bog: on nas stvori, i mi smo njegovi, njegov smo narod i ovce paše njegove.

100:4  Uđite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove s pjesmama; hvalite ga, ime mu slavite!

100:5  Jer dobar je Jahve, dovijeka je ljubav njegova, od koljena do koljena vjernost njegova.

Chapter 101

101:1  Davidov. Psalam. Da zapjevam o dobroti i pravdi, tebi, Jahve, da zasviram!

101:2  Razmatrat ću put savršenstva: kad li ćeš k meni doći? Hodit ću u nedužnosti srca u domu svojemu.

101:3  Neću stavljati pred oči svoje ništa opako. Mrzim čovjeka koji čini zlo: on neće biti uza me.

101:4  Opako će srce biti daleko od mene; o zlu neću da znadem.

101:5  Tko kleveće bližnjeg u potaji, toga ću pogubiti. Čovjeka oholih očiju i srca naduta ja ne podnosim.

101:6  Pogled upravljam k vjernima na zemlji da sa mnom stanuju. Tko hodi putem nedužnim taj će mi služiti.

101:7  Neće prebivati u kući mojoj tko spletke snuje. Tko govori laži, neće opstati pred mojim očima.

101:8  Svaki ću dan istrebljivati sve zlikovce u zemlji; iskorijenit ću iz grada Jahvina sve koji čine bezakonje.

Chapter 102

102:1  Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva

102:2  Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe!

102:3  Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!

102:4  Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.

102:5  Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.

102:6  Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.

102:7  Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini.

102:8  Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu.

102:9  Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.

102:10  Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama

102:11  zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.

102:12  Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.

102:13  A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.

102:14  Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas!

102:15  Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.

102:16  Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje

102:17  kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,

102:18  kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.

102:19  Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.

102:20  Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda

102:21  da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,

102:22  da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu

102:23  kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.

102:24  Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.

102:25  Rekoh: "Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.

102:26  U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.

102:27  Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:

102:28  ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.

102:29  Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.

Chapter 103

103:1  Davidov. Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo!

103:2  Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova:

103:3  on ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje;

103:4  on ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju;

103:5  život ti ispunja dobrima, k'o orlu ti se mladost obnavlja.

103:6  Jahve čini pravedna djela i potlačenima vraća pravicu,

103:7  Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja.

103:8  Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.

103:9  Jarostan nije za vječna vremena niti dovijeka plamti srdžba njegova.

103:10  Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama.

103:11  Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje.

103:12  Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša.

103:13  Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje.

103:14  Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina.

103:15  Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate k'o cvijetak na njivi;

103:16  jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo.

103:17  Al' ljubav Jahvina vječna je nad onima što ga se boje i njegova pravda nad sinovima sinova,

103:18  nad onima što njegov Savez čuvaju i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.

103:19  Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.

103:20  Blagoslivljajte Jahvu, svi anđeli njegovi, vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, poslušni riječi njegovoj!

103:21  Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove, sluge njegove koje činite volju njegovu!

103:22  Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova, na svakome mjestu vlasti njegove: blagoslivljaj Jahvu, dušo moja!

Chapter 104

104:1  Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,

104:2  svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,

104:3  na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.

104:4  Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.

104:5  Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,

104:6  pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;

104:7  na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.

104:8  Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.

104:9  Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.

104:10  Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima.

104:11  Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima.

104:12  Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama.

104:13  Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.

104:14  Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje

104:15  i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku.

104:16  Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.

104:17  Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin.

104:18  Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.

104:19  Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći.

104:20  Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.

104:21  Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže.

104:22  Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.

104:23  Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri.

104:24  Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.

104:25  Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike.

104:26  Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.

104:27  I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme.

104:28  Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.

104:29  Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.

104:30  Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.

104:31  Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!

104:32  On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.

104:33  Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude.

104:34  Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.

104:35  Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!

Chapter 105

105:1  Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navješćujte među narodima djela njegova!

105:2  Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova čudesa!

105:3  Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu!

105:4  Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!

105:5  Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih!

105:6  Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!

105:7  On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi!

105:8  On se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja:

105:9  Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku.

105:10  Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez,

105:11  govoreći: "Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu."

105:12  Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj,

105:13  išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu,

105:14  ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve:

105:15  "Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!"

105:16  I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne.

105:17  Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan.

105:18  Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše,

105:19  dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi.

105:20  Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega.

105:21  Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga,

105:22  da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi.

105:23  Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji.

105:24  Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana.

105:25  Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu.

105:26  Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra.

105:27  Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji.

105:28  Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim.

105:29  U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove.

105:30  Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske.

105:31  Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine.

105:32  Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji.

105:33  Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim.

105:34  Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima.

105:35  U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva.

105:36  Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove.

105:37  Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe.

105:38  Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade.

105:39  Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja.

105:40  Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani.

105:41  Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka.

105:42  Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu.

105:43  Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje.

105:44  I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše,

105:45  da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!

Chapter 106

106:1  Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!

106:2  Tko će izreć' djela moći Jahvine, tko li mu iskazat' sve pohvale?

106:3  Blaženi što drže naredbe njegove i čine pravo u svako doba!

106:4  Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku, pohodi me spasenjem svojim

106:5  da uživam sreću izabranih tvojih, da se radujem radosti naroda tvoga, da tvojom se baštinom ponosim.

106:6  Zgriješismo kao oci naši, činismo bezakonje, bezbožno radismo.

106:7  Oci naši u Egiptu, nehajni za čudesa tvoja, ne spominjahu se velike ljubavi tvoje, već na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru.

106:8  Al' on ih izbavi rad' imena svoga da pokaže silu svoju.

106:9  Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono, provede ih izmed valÄa kao kroz pustinju.

106:10  Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku dušmana.

106:11  I prekriše vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih.

106:12  Vjerovahu riječima njegovim i hvale mu pjevahu.

106:13  Zaboraviše brzo djela njegova, ne uzdaše se u volju njegovu.

106:14  Pohlepi se daše u pustinji, iskušavahu Boga u samoći.

106:15  I dade im što iskahu, al' u duše njine on groznicu posla.

106:16  Zavidješe tada Mojsiju u taboru, Aronu, kog posveti Jahve.

106:17  Otvori se zemlja, Datana proždrije, Abiramovo pokri mnoštvo.

106:18  Oganj pade na sve mnoštvo njino i zlotvore plamen sažga.

106:19  Načiniše tele na Horebu, klanjahu se liku od zlata slivenu.

106:20  Zamijeniše Slavu svoju likom bika što proždire travu.

106:21  Zaboraviše Boga, koji ih izbavi u Egiptu znamenja čineći

106:22  i čudesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru.

106:23  Već namisli da ih satre, al' Mojsije, izabranik njegov, zauze se za njih da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi.

106:24  Prezreše oni zemlju željkovanu ne vjerujuć' njegovoj riječi.

106:25  Mrmljahu pod šatorima svojim, ne poslušaše glasa Jahvina.

106:26  Zakle se tada podignutom rukom: sve će ih pokosit' u pustinji,

106:27  potomstvo njino međ' narode razbacat', njih razasut' po zemljama.

106:28  Posvetiše se Baal Peoru i jedoše žrtve bogova mrtvih.

106:29  Razjariše ga nedjelima svojim, i on na njih pošast baci.

106:30  Al' se Pinhas diže, sud izvrši i pošasti nesta tada.

106:31  U zasluge to mu uđe u sva pokoljenja dovijeka.

106:32  Razjariše ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodi zbog njih,

106:33  jer mu duh već ogorčiše, nesmotrenu riječ izusti.

106:34  I ne istrijebiše naroda za koje im Jahve bješe naredio.

106:35  S poganima miješahu se, naučiše djela njina.

106:36  Štovahu likove njihove, koji im postaše zamka.

106:37  Žrtvovahu sinove svoje i svoje kćeri zlodusima.

106:38  Prolijevahu krv nevinu, krv sinova i kćeri svojih, koje žrtvovahu likovima kanaanskim. Zemlja bješe krvlju okaljana,

106:39  djelima se svojim uprljaše, učiniše preljub svojim nedjelima.

106:40  Na svoj narod Jahve srdžbom planu, zgadi mu se njegova baština.

106:41  Predade ih u ruke pogana te vladahu njima mrzitelji njini.

106:42  Mučili ih neprijatelji i tlačili rukom svojom.

106:43  Prečesto ih izbavljaše, al' ga razjariše naumima svojim: pokošeni bjehu za bezakonja svoja.

106:44  On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve začu

106:45  i sjeti se svog Saveza s njima, sažali se na njih u velikom milosrđu svome.

106:46  Učini da nađu milost u onih što ih bjehu zarobili.

106:47  Spasi nas, Jahve, Bože naš, i saberi nas od bezbožnih naroda da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo.

106:48  Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka dovijeka! I sav narod neka kaže: "Amen! Aleluja!"

Chapter 107

107:1  Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova!

107:2  Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske

107:3  i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.

107:4  Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć' do naseljena grada.

107:5  Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima.

107:6  Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja.

107:7  Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu.

107:8  Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!

107:9  Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima.

107:10  U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima,

107:11  jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega.

107:12  Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.

107:13  Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.

107:14  Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove.

107:15  Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!

107:16  Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune.

107:17  Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine:

107:18  svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše.

107:19  Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.

107:20  Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne.

107:21  Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!

107:22  Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju!

107:23  Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju:

107:24  oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini.

107:25  On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora.

107:26  Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula.

107:27  Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala.

107:28  Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.

107:29  Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše.

107:30  Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede.

107:31  Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!

107:32  Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca!

107:33  On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju;

107:34  plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih.

107:35  On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore

107:36  i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti.

107:37  Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu.

107:38  I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše.

107:39  Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja.

107:40  Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju.

107:41  Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi.

107:42  Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi!

107:43  Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!

Chapter 108

108:1  Pjesma. Psalam. Davidov.

108:2  Moje je srce sigurno, Bože, sigurno je srce moje: pjevat ću i svirati.

108:3  Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju.

108:4  Hvalit ću te, Jahve, među narodima, među pucima tebi ću pjevati,

108:5  jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka tvoja vjernost.

108:6  Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!

108:7  Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliši nas!

108:8  Bog reče u svom Svetištu: "Šekem ću razdijelit' kličući, dolinu ću Sukot izmjeriti.

108:9  Moj je Gilead, moj Manaše, Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje!

108:10  Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom ću baciti obuću, nad Filistejcem slaviti pobjedu!"

108:11  Tko će me dovesti do utvrđena grada, tko će me dovesti do Edoma?

108:12  Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci? Zar nećeš više, Bože, sa četama našim?

108:13  Pomozi nam protiv dušmana, jer je ljudska pomoć ništavna!

108:14  S Božjom pomoću hrabro ćemo se boriti, Bog će zgaziti naše dušmane.

Chapter 109

109:1  Zborovođi. Psalam. Davidov. Bože, diko moja, nemoj šutjeti!

109:2  Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju, govore mi jezikom lažljivim,

109:3  riječima me mržnje okružuju, bezrazložno me napadaju.

109:4  Za moju me ljubav oni optužuju, a ja se samo molim.

109:5  Uzvraćaju mi zlo za dobro, mržnju za ljubav moju.

109:6  "Digni protiv njega bezbožnika i tužitelj nek' mu stane zdesna!

109:7  Kad mu se bude sudilo, nek' bude osuđen, i molitva mu se za grijeh uzela!

109:8  Dani njegovi nek' budu malobrojni, njegovu službu nek' dobije drugi!

109:9  Djeca njegova nek' postanu siročad, a njegova žena udovica!

109:10  Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek' budu bačena iz opustjelih domova!

109:11  Nek' mu lihvar prigrabi sav posjed, tuđinci nek' razgrabe plod muke njegove!

109:12  Nitko ne imao prema njemu samilosti, nitko se ne smilovao siročadi njegovoj!

109:13  Neka mu se zatre potomstvo, u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo!

109:14  Spominjao se Jahve grijeha njegovih, i grijeh njegove majke nek' se ne izbriše:

109:15  nek budu svagda Jahvi pred očima! Neka se sa zemlje izbriše spomen njihov!"

109:16  Jer se ne spomenu da čini milosrđe, već proganjaše bijedna i uboga i u smrt gonjaše čovjeka srca shrvana.

109:17  Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega!

109:18  Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom, neka kao voda uđe u njega i kao ulje u kosti njegove.

109:19  Bilo mu haljinom kojom se pokriva, pojas kojim se svagda paše!

109:20  Tako nek' plati Jahve tužiteljima mojim koji zlo govore protiv duše moje!

109:21  A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me, spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja!

109:22  Jer bijedan sam i ubog, i srce je moje ranjeno u meni.

109:23  K'o sjena što se naginje ja nestajem, progone me kao skakavca.

109:24  Od posta mi koljena klecaju i tijelo moje omrša.

109:25  Ruglom sam njima postao, kimaju glavom kad me vide.

109:26  Pomozi mi, Jahve, Bože moj, po doborti me svojoj spasi!

109:27  Nek' upoznaju da je ovo ruka tvoja i da si ti ovo učinio, Jahve!

109:28  Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj; nek' se postide koji se na me podižu, a sluga tvoj nek' se raduje!

109:29  Stidom nek' se odjenu tužitelji moji i sramotom svojom nek' se k'o plaštem pokriju!

109:30  Slavit ću Jahvu iz svega grla i hvalit' ga u veliku mnoštvu

109:31  jer stoji s desne siromahu da mu dušu spasi od sudaca.

Chapter 110

110:1  Psalam. Davidov. Riječ Jahvina Gospodinu mojemu: "Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama!

110:2  Žezlo tvoje moći protegnut će Jahve sa Siona: vladaj posred svojih neprijatelja!

110:3  Spreman je tvoj narod u svetim odorama za dan tvog junaštva: kao rosa iz krila zorina uza te su mladi ratnici."

110:4  Zakleo se Jahve i neće se pokajati: "Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!"

110:5  Gospodin ti je zdesna, on će oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega.

110:6  On će sudit' narodima: bit će trupla na gomile, po svoj zemlji raskoljenih glava.

110:7  Na putu će se napit' iz potoka, visoko će dignuti glavu.

Chapter 111

111:1  Aleluja! $ALEF Hvalit ću Jahvu svim srcem svojim $BET u zboru pravednika, u zajednici njihovoj.

111:2  $GIMEL Silna su djela Jahvina, $DALET nek' razmišljaju o njima svi koji ih ljube.

111:3  $HE Sjajno je i veličanstveno djelo njegovo, $VAU i pravda njegova ostaje dovijeka.

111:4  $ZAJIN Čudesima svojim spomen postavi, $HET blag je Jahve i milosrdan.

111:5  $TET Hranu dade štovateljima svojim, $JOD dovijeka se sjeća svoga Saveza.

111:6  $KAF Silna djela svoja objavi svom narodu, $LAMED u posjed im dade zemlju pogana.

111:7  $MEM Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost, $NUN stalne su sve naredbe njegove,

111:8  $SAMEK utvrđene za sva vremena, dovijeka, $AJIN sazdane na istini i na pravdi.

111:9  $PE On posla spasenje svom narodu, $SADE Savez svoj postavi zauvijek: $KOF sveto je i časno ime njegovo!

111:10  $REŠ Početak mudrosti strah Gospodnji! $ŠIN Mudro čine koji ga poštuju. $TAU Slava njegova ostaje dovijeka!

Chapter 112

112:1  Aleluja! $ALEF Blago čovjeku koji se boji Jahve $BET i koji uživa u naredbama njegovim:

112:2  $GIMEL moćno će mu biti na zemlji potomstvo, $DALET na pravednu će pokoljenju počivati blagoslov.

112:3  $HE Blagostanje i bogatstvo bit će u domu njegovu, $VAU njegova pravednost ostaje dovijeka.

112:4  $ZAJIN Čestitima sviće k'o svjetlost u tami: $HET blag, milosrdan i pravedan Jahve.

112:5  $TET Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam, $JOD koji poslove svoje obavlja pravedno.

112:6  $KAF Dovijeka neće on posrnuti: $LAMED u vječnome će spomenu biti pravednik.

112:7  $MEM Žalosne se vijesti neće bojati, $NUN mirno je njegovo srce uzdajuć' se u Jahvu.

112:8  $SAMEK Hrabro mu je srce, ničeg se ne boji, $AJIN neprijatelje svoje prezire.

112:9  $PE On prosipa, daje sirotinji: $SADE pravednost njegova ostaje dovijeka, $KOF njegovo će se čelo slavno uzdići.

112:10  $REŠ Ljutito će to gledati bezbožnik, $ŠIN škrgutat će zubima i venuti, $TAU propast će želja opakih.

Chapter 113

113:1  Aleluja! Hvalite, sluge Jahvine, hvalite ime Jahvino!

113:2  Blagoslovljeno ime Jahvino sada i dovijeka!

113:3  Od istoka sunca do zalaska hvaljeno bilo ime Jahvino!

113:4  Uzvišen je Jahve nad sve narode, slava njegova nebesa nadvisuje.

113:5  Tko je kao Jahve, Bog naš, koji u visinama stoluje

113:6  i gleda odozgo nebo i zemlju?

113:7  Podiže iz prašine uboga, iz gliba vadi siromaha

113:8  da ga posadi s prvacima, s prvacima svoga naroda.

113:9  Nerotkinji daje da u domu stanuje kao radosna majka djece brojne.

Chapter 114

114:1  Aleluja! Kad izađe Izrael iz Egipta i kuća Jakovljeva iz naroda barbarskog,

114:2  Judeja mu posta svetište, a Izrael kraljevstvo njegovo.

114:3  Vidje more i uzmače, a Jordan ustuknu.

114:4  Bregovi skakahu poput ovnova i brežuljci poput jaganjaca.

114:5  Što ti je, more, da uzmičeš? Jordane, zašto natrag okrećeš?

114:6  Bregovi, zašto skačete poput ovnova i vi, brežuljci, poput jaganjaca?

114:7  Dršći, zemljo, pred licem Gospodnjim, pred licem Boga Jakovljeva.

114:8  On hrid pretvara u slap vodeni i stijenu u izvor vode.

Chapter 115

115:1  Ne nama, o Jahve, ne nama, već svom imenu slavu daj zbog ljubavi i vjernosti svoje.

115:2  Zašto da govore pogani: "TÓa gdje je Bog njihov?"

115:3  Naš je Bog na nebesima, sve što mu se svidi to učini.

115:4  Idoli su njihovi srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo.

115:5  Usta imaju, a ne govore, oči imaju, a ne vide.

115:6  Uši imaju, a ne čuju, nosnice, a ne mirišu.

115:7  Ruke imaju, a ne hvataju, noge imaju, a ne hodaju; glas im iz grla ne izlazi.

115:8  Takvi su i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaju.

115:9  Dome Izraelov, u Jahvu se uzdaj! - On je štit i pomoćnik njihov.

115:10  Dome Aronov, u Jahvu se uzdaj! - On je štit i pomoćnik njihov.

115:11  Štovatelji Jahvini, u Jahvu se uzdajte! - On je štit i pomoćnik njihov.

115:12  Jahve će se nas spomenut' i on će nas blagoslovit': blagoslovit će dom Izraelov, blagoslovit će dom Aronov,

115:13  blagoslovit će one koji se Jahve boje - i male i velike.

115:14  Umnožio vas Jahve, vas i vaše sinove!

115:15  Blagoslovio vas Jahve koji stvori nebo i zemlju!

115:16  Nebo je nebo Jahvino, a zemlju dade sinovima čovječjim.

115:17  Ne, Jahvu mrtvi ne hvale, nitko od onih što siđu u Podzemlje.

115:18  Mi živi, mi Jahvu slavimo sada i dovijeka. Aleluja.

Chapter 116

116:1  Ljubim Jahvu jer čuje vapaj molitve moje:

116:2  uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah.

116:3  Užeta smrti sapeše me, stegoše me zamke Podzemlja, snašla me muka i tjeskoba.

116:4  Tada zazvah ime Jahvino: "O Jahve, spasi život moj!"

116:5  Dobrostiv je Jahve i pravedan, pun sućuti je Bog naš.

116:6  Jahve čuva bezazlene: u nevolji bijah, on me izbavi.

116:7  Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj, jer Jahve je dobrotvor tvoj.

116:8  On mi život od smrti izbavi, oči moje od suza, noge od pada.

116:9  Hodit ću pred licem Jahvinim u zemlji živih.

116:10  Ja vjerujem i kada kažem: "Nesretan sam veoma."

116:11  U smetenosti svojoj rekoh: "Svaki je čovjek lažac!"

116:12  Što da uzvratim Jahvi za sve što mi je učinio?

116:13  Uzet ću čašu spasenja i zazvat ću ime Jahvino.

116:14  Izvršit ću Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim.

116:15  Dragocjena je u očima Jahvinim smrt pobožnika njegovih.

116:16  Jahve, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin sluškinje tvoje: ti si razriješio okove moje.

116:17  Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, zazvat ću ime Jahvino.

116:18  Izvršit ću Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim,

116:19  u predvorjima Doma Jahvina, posred tebe, Jeruzaleme!

Chapter 117

117:1  Aleluja! Hvalite Jahvu, svi puci, slavite ga, svi narodi!

117:2  Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Jahvina ostaje dovijeka!

Chapter 118

118:1  Aleluja! Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!

118:2  Neka rekne dom Izraelov: "Vječna je ljubav njegova!"

118:3  Neka rekne dom Aronov: "Vječna je ljubav njegova!"

118:4  Svi koji se Jahve boje neka reknu: "Vječna je ljubav njegova!"

118:5  Iz tjeskobe Jahvu ja zazvah: on me usliša i oslobodi.

118:6  Jahve je sa mnom i ja ne strahujem: što mi tko može?

118:7  Jahve je sa mnom, pomoć moja, i zbunjene gledam dušmane.

118:8  Bolje se Jahvi uteći nego se uzdat' u čovjeka.

118:9  Bolje se Jahvi uteći nego se uzdat' u mogućnike.

118:10  Pogani me okružiše: imenom ih Jahvinim uništih.

118:11  Opkoliše me odasvud: imenom ih Jahvinim uništih.

118:12  Opkoliše me poput pčela, ubod im žeže kao trnje zapaljeno: imenom ih Jahvinim uništih.

118:13  Gurahu me, gurahu, da me obore, ali mi Jahve pomože.

118:14  Jahve je moja snaga i pjesma, on mi je spasitelj.

118:15  Čuj! Radost i spasenje odzvanja šatorima pravednika: Jahvina se proslavi desnica,

118:16  Jahvina me uzdigne desnica, Jahvina se proslavi desnica!

118:17  Ne, umrijeti neću nego živjeti i kazivat ću djela Jahvina.

118:18  Kaznom teškom kaznio me Jahve, ali me smrti ne preda.

118:19  Otvorite mi širom vrata pravde: ući ću, Jahvi zahvalit'!

118:20  "Ovo su vrata Jahvina, na njih ulaze pravedni!"

118:21  Zahvalit ću ti što si me uslišio i moj postao spasitelj.

118:22  Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.

118:23  Jahvino je to djelo: kakvo čudo u očima našim!

118:24  Ovo je dan što ga učini Jahve: kličimo i radujmo se njemu!

118:25  O Jahve, spasenje nam daj! Jahve, sreću nam daj!

118:26  Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu! Blagoslivljamo vas iz Doma Jahvina!

118:27  Obasjao nas Bog Jahve! Složite povorku s grančicama u ruci sve do rogova žrtvenika.

118:28  Ti si Bog moj - tebi zahvaljujem: Bože moj, tebe ja uzvisujem.

118:29  Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!

Chapter 119

119:1  $ALEF Blaženi oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu Jahvinu!

119:2  Blaženi oni koji čuvaju propise njegove, čitavim srcem njega traže;

119:3  koji ne čine bezakonje, već hode putovima njegovim.

119:4  Naredbe si svoje dao da se brižno čuvaju.

119:5  O, kad bi čvrsti bili putovi moji da tvoja čuvam pravila!

119:6  Neću se postidjeti tada kad budem pazio na zapovijedi tvoje.

119:7  Slavit ću te u čestitosti srca kad naučim sudove pravde tvoje.

119:8  Tvoja ću pravila čuvati: ne zapusti me nikada!

119:9  $BET Kako će mladić čistim sačuvati put svoj? Čuvajući riječi tvoje.

119:10  Svim srcem svojim tebe tražim; ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih.

119:11  U srce pohranih riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim.

119:12  Blagoslovljen si, o Jahve, nauči me svojim pravilima.

119:13  Usnama svojim navješćujem sudove usta tvojih.

119:14  Putu se propisa tvojih radujem više no svemu bogatstvu.

119:15  Razmišljat ću o naredbama tvojim i putove ću tvoje razmatrat'.

119:16  Uživat ću u pravilima tvojim, riječi tvojih neću zaboravit'.

119:17  $GIMEL Milostiv budi meni, sluzi svojem, da živim i tvoje riječi čuvam.

119:18  Otvori oči moje da gledam divote tvoga Zakona!

119:19  Ja sam došljak na zemlji, zapovijedi svoje nemoj od mene skrivati!

119:20  Duša mi gine u svako doba žudeći za tvojim odlukama.

119:21  Oholima ti si zaprijetio: prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih.

119:22  Uzmi s mene rug i sramotu, jer tvoje ja čuvam propise.

119:23  Pa nek' se sastaju knezovi i proti meni govore, tvoj sluga razmišlja o pravilima tvojim.

119:24  Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje, tvoja su pravila moji savjetnici.

119:25  $DALET Moja duša leži u prašini: po riječi svojoj vrati mi život.

119:26  Kazivao sam ti svoje putove i ti si me čuo: pravilima me svojim nauči.

119:27  Pokaži mi put odredaba svojih i o čudesima ću tvojim razmišljat'.

119:28  Suze roni duša moja od žalosti: po riječi svojoj ti me podigni!

119:29  Daleko me drži od puta zablude i Zakonom me svojim obdari!

119:30  Put istine ja sam odabrao, pred oči sam stavio odluke tvoje.

119:31  Uz propise tvoje ja čvrsto prianjam, o Jahve, nemoj me postidjeti!

119:32  Ja kročim putem zapovijedi tvojih jer si mi prosvijetlio srce.

119:33  $HE Pokaži mi, Jahve, stazu pravila svojih i ja ću je čuvati do kraja.

119:34  Pouči me da se tvoga držim Zakona i čuvat ću ga svim srcem.

119:35  Uputi me stazom svojih zapovijedi, jer ja u njoj uživam.

119:36  Prikloni mi srce propisima svojim, a ne k pohlepi!

119:37  Odvrati moje oči da ne vide ništavost, život mi čuvaj na putu svojemu!

119:38  Ispuni svom sluzi obećanje koje si onima dao što te se boje.

119:39  Ukloni sramotu od koje strahujem, jer divni su tvoji sudovi.

119:40  Evo, čeznem za naredbama tvojim: pravdom me svojom poživi.

119:41  $VAU Nek' milost tvoja, o Jahve, dođe na mene i spasenje tvoje po tvom obećanju.

119:42  Odgovorit ću onima koji me ruže, jer se uzdam u riječ tvoju.

119:43  Od mojih usta ne oduzmi riječ istine, jer se uzdam u sudove tvoje.

119:44  Tvoj ću Zakon čuvati uvijek i dovijeka.

119:45  Hodit ću putem prostranim, jer naredbe tvoje istražujem.

119:46  Pred kraljevima o tvojim ću propisima govorit' i zbunit' se neću.

119:47  U zapovijedima tvojim moja je naslada jer ih ljubim.

119:48  Prema zapovijedima tvojim ja podižem ruke i o tvojim odredbama razmišljam.

119:49  $ZAJIN Spomeni se svoje riječi sluzi svojem kojom si mi dao nadu.

119:50  U nevolji sva mi je utjeha što mi život čuva riječ tvoja.

119:51  Oholice me napadaju žestoko, ali ja od tvog Zakona ne odstupam.

119:52  Sjećam se, o Jahve, davnih sudova tvojih i to me tješi.

119:53  Bijes me hvata zbog grešnika koji tvoj Zakon napuštaju.

119:54  Tvoje su mi naredbe pjesma u zemlji kojom putujem.

119:55  Noću se spominjem, Jahve, imena tvojega i tvoj čuvam Zakon.

119:56  Evo što je želja moja: čuvati tvoje odredbe.

119:57  $HET Dio je moj, o Jahve - rekoh - da tvoje čuvam riječi.

119:58  Svim srcem lice tvoje ganuti hoću: smiluj mi se po svom obećanju.

119:59  Promislio sam putove svoje i k tvojem sam svjedočanstvu upravio noge.

119:60  Hitam i ne oklijevam da zapovijedi tvoje čuvam.

119:61  Opletoše me užeta grešnika, ali tvoga Zakona ja ne zaboravljam.

119:62  U ponoći ustajem da te slavim zbog pravednih tvojih odluka.

119:63  Prijatelj sam svima koji te se boje i koji tvoje čuvaju naredbe.

119:64  Dobrote tvoje, Jahve, puna je zemlja; nauči me odredbama svojim.

119:65  $TET Učinio si dobro svom sluzi, Jahve, po riječi svojoj.

119:66  Nauči me razumu i znanju, jer u zapovijedi tvoje vjerujem.

119:67  Prije nego bjeh ponižen, lutao sam, ali sada tvoju čuvam riječ.

119:68  Ti si tako dobar i dobrostiv: nauči me pravilima svojim.

119:69  Oholi na me prijevare smišljaju, ali se ja svim srcem držim naredaba tvojih.

119:70  Srce im je poput sala bešćutno, a ja uživam u tvom Zakonu.

119:71  Dobro mi je što sam ponižen da bih tvoja naučio pravila.

119:72  Draži mi je zakon usta tvojih no tisuće zlatnika i srebrnika.

119:73  $JOD Tvoje me ruke stvoriše i oblikovaše; prosvijetli me da naučim zapovijedi tvoje.

119:74  Štovatelji tvoji videć' me vesele se, jer se u riječ tvoju ja pouzdah.

119:75  Znadem, o Jahve, da su ti sudovi pravedni i da si me s pravom ponizio.

119:76  Tvoja ljubav nek' mi bude tješiteljicom po obećanju koje si dao sluzi svom.

119:77  Nek' dođe na me milosrđe tvoje da poživim, jer Zakon tvoj moja je naslada.

119:78  Nek' se smetu oholi, jer me tlače nizašto, a ja ću o naredbama tvojim razmišljat'.

119:79  Nek' mi se priklone štovatelji tvoji i koji znaju tvoje zapovijedi.

119:80  Nek' mi srce savršeno bude u tvojim pravilima da ne budem postiđen.

119:81  $KAF Duša moja gine za tvojim spasenjem riječ tvoju željno čekam.

119:82  Oči mi čeznu za tvojom besjedom: kad ćeš mi donijeti utjehu?

119:83  Kao mijeh u dimu postadoh, ali pravila tvojih ne zaboravih.

119:84  Koliko dana ima sluga tvoj? Kad ćeš suditi progonitelje moje?

119:85  Oholnici mi jame iskopaše: oni ne rade po Zakonu tvojemu.

119:86  Sve zapovijedi tvoje istina su sama: nekriva me gone, pomozi mi.

119:87  Umalo me smrviše u zemlji, ali naredaba tvojih ja ne ostavljam.

119:88  Po svojoj me milosti poživi i čuvat ću svjedočanstvo tvojih usta.

119:89  $LAMED Dovijeka, o Jahve, riječ tvoja ostaje, stalna poput nebesa.

119:90  od koljena do koljena tvoja je vjernost; učvrstio si zemlju i ona stoji.

119:91  Po tvojim zakonima stoje zauvijek jer sve tebi služi.

119:92  Da nije tvoj Zakon uživanje moje, propao bih u nevolji svojoj.

119:93  Naredaba tvojih neću zaboravit' dovijeka, jer po njima ti me oživljavaš.

119:94  Tvoj sam, Gospodine: spasi me, jer tvoje ja ištem naredbe.

119:95  Bezbožni vrebaju da me upropaste, ali ja na tvoje pazim propise.

119:96  Svakom savršenstvu vidim granicu, a zapovijed tvoja nema granica.

119:97  $MEM O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmišljam.

119:98  Tvoja me zapovijed mudrijim učini od dušmana mojih jer ona je sa mnom vječito.

119:99  Umniji sam od svih svojih učitelja jer razmišljam o svjedočanstvima tvojim.

119:100  Razumniji sam i od staraca jer tvoje čuvam naredbe.

119:101  Zla puta klone mi se noge da riječ tvoju sačuvam.

119:102  Od tvojih sudova ne odstupam, jer ti si me poučio.

119:103  Kako su slatke nepcu mom riječi tvoje, od meda su slađe ustima mojim.

119:104  Po tvojim naredbama postajem razuman, stoga mrzim sve putove lažne.

119:105  $NUN Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.

119:106  Kunem se i čvrsto odlučujem, i riječ ću održati: pravedne ću tvoje slijedit' odluke.

119:107  U nevolji sam velikoj, Jahve, po riječi me svojoj poživi.

119:108  Prinose usta mojih primi, Jahve, uči me sudovima svojim.

119:109  Život mi je u pogibelji neprestanoj, ali tvog Zakona ja ne zaboravljam.

119:110  Grešnici mi postaviše zamku, ali ne skrećem od tvojih naredaba.

119:111  Svjedočanstva tvoja vječna su mi baština, ona su radost mome srcu.

119:112  Prignuh srce da vrši naredbe tvoje uvijek i do kraja.

119:113  $SAMEK Ja mrzim one koji su dvostruka srca, a ljubim Zakon tvoj.

119:114  Ti si moj štit i moj zaklon, u tvoju se riječ ja uzdam.

119:115  Odstupite od mene, zlikovci: držat ću zapovijedi Boga svoga.

119:116  Podrži me po svom obećanju i živjet ću; nemoj da se u svojoj nadi postidim.

119:117  Pomozi mi i spasit ću se, na tvoja ću pravila svagda paziti.

119:118  Ti prezireš one koji odstupaju od pravila tvojih jer je lažna misao njihova.

119:119  K'o hrđu zlotvore zemlje uklanjaš, zato ljubim tvoje propise.

119:120  Moje tijelo dršće od straha pred tobom, sudova tvojih ja se bojim.

119:121  $AJIN Činim što je pravo i pravedno, ne predaj me tlačiteljima mojim.

119:122  Založi se za slugu svojega da me ne satru oholice!

119:123  Moje oči ginu od čežnje za spasenjem tvojim, za tvojom riječi pravednom.

119:124  Učini sluzi svom po svojoj dobroti i nauči me pravilima svojim.

119:125  Ja sam sluga tvoj: prosvijetli me da upoznam tvoje propise.

119:126  Čas je, o Jahve, da se javiš: oskvrnuše Zakon tvoj.

119:127  Stoga ljubim zapovijedi tvoje više no zlato, zlato žeženo.

119:128  Zato hodim po odredbama tvojim, mrski su mi svi lažni putovi.

119:129  $PE Divna su tvoja svjedočanstva, stoga ih čuva duša moja.

119:130  Objava riječi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje.

119:131  Otvaram usta svoja zadahtan u žudnji jer čeznem za zapovijedima tvojim.

119:132  Obrati se k meni i milostiv mi budi kao onima koji ljube ime tvoje.

119:133  Korake mi upravljaj po svom obećanju da nikakva opačina ne ovlada mnome.

119:134  Izbavi me od nasilja ljudskog, i naredbe tvoje ja ću čuvati.

119:135  Licem svojim obasjaj slugu svog i nauči me pravilima svojim!

119:136  Potoci suza potekoše mi iz očiju jer se Zakon tvoj ne čuva.

119:137  $SADE Pravedan si, Jahve, i pravi su sudovi tvoji.

119:138  Dao si Zakon pravedan i vjeran veoma.

119:139  Revnost me moja izjeda jer moji tlačitelji zaboravljaju riječi tvoje.

119:140  Tvoje su riječi prokušane veoma, zato ih tvoj sluga ljubi.

119:141  Malen sam i prezren, ali naredaba tvojih ne zaboravljam.

119:142  Pravda je tvoja pravda vječita i Zakon tvoj sama istina.

119:143  Tjeskoba me i nevolja snađe, al' tvoje su zapovijedi uživanje moje.

119:144  Vječna je pravda tvojeg svjedočanstva, prosvijetli me i živjet ću.

119:145  $KOF Iz svega srca vapijem, Jahve, usliši me: tvoja ću pravila čuvati.

119:146  K tebi vapijem, spasi me, tvojeg ću se držat' svjedočanstva.

119:147  Pretječem zoru i molim za pomoć, u tvoje se riječi uzdam.

119:148  Oči moje straže noćne pretječu da razmišljam o besjedi tvojoj.

119:149  Po svojoj dobroti, Jahve, glas mi poslušaj, i po svojoj odluci poživi me.

119:150  Primiču se koji me podlo progone, daleko su oni od Zakona tvojega.

119:151  A ti si blizu, Jahve, i vjerne su sve zapovijedi tvoje.

119:152  Odavno znam za tvoje propise da si ih sazdao zasvagda.

119:153  $REŠ Pogledaj na nevolju moju, izbavi me, jer Zakona tvog ne zaboravih.

119:154  Parnicu moju brani, po svom obećanju poživi me!

119:155  Daleko je spasenje od grešnika jer za pravila tvoja ne mare.

119:156  Veliko je, o Jahve, tvoje smilovanje: po odlukama svojim poživi me.

119:157  Mnogi me progone i tlače, od tvojih svjedočanstava ja ne odstupam.

119:158  Otpadnike vidjeh i zgadiše mi se jer tvojih riječi ne čuvaju.

119:159  Gle, naredbe tvoje ljubim, o Jahve: po dobroti svojoj poživi me.

119:160  Srž je riječi tvoje istina, vječan je sud pravde tvoje.

119:161  $ŠIN Mogućnici me progone nizašto, al' samo pred tvojim riječima srce mi dršće.

119:162  Radujem se besjedama tvojim kao onaj koji se domogao velika plijena.

119:163  Mrzim na laž, grsti mi se ona, a ljubim tvoj Zakon.

119:164  Sedam puta na dan tebe hvalim zbog pravednih sudova tvojih.

119:165  Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uživaju, ni o što se oni ne spotiču.

119:166  Pomoć tvoju čekam, o Jahve, tvoje zapovijedi izvršavam.

119:167  Moja duša čuva propise tvoje i ljubi ih veoma.

119:168  Čuvam tvoje naredbe i svjedočanstvo tvoje, jer svi su putovi moji pred tobom.

119:169  $TAU Vapaj moj, Jahve, nek' do tebe dopre, po svojoj me riječi prosvijetli.

119:170  Nek' molitva moja dođe pred lice tvoje, po svojoj me riječi izbavi.

119:171  Usne moje nek' zapjevaju pohvalnu pjesmu jer si me naučio pravilima svojim.

119:172  Nek' mi pjeva jezik o riječi tvojoj, jer zapovijedi su tvoje sve pravedne.

119:173  Nek' mi ruka tvoja na pomoć bude jer odabrah tvoje naredbe.

119:174  Jahve, za tvojim spasenjem čeznem, uživam u tvom Zakonu.

119:175  Nek' živi duša moja i neka te hvali, a tvoji sudovi nek' mi na pomoć budu!

119:176  K'o ovca izgubljena ja zalutah: o, potraži slugu svojega jer zapovijedi tvoje ja ne zaboravih.

Chapter 120

120:1  Hodočasnička pjesma Kad bijah u nevolji, Jahvi zavapih i on me usliša.

120:2  Jahve, izbavi dušu moju od usana prijevarnih, od zlobna jezika!

120:3  Kojim zlom da te prokunem, zlobni jeziče?

120:4  Strelicama oštrim iz ratničke ruke i ugljevljem žarkim.

120:5  Jao meni što mi je boraviti u Mešeku i stanovati u šatorima kedarskim!

120:6  Predugo mi duša mora živjeti s mrziteljima mira.

120:7  Kada o miru govorim, oni sile na rat.

Chapter 121

121:1  Hodočasnička pjesma. K brdima oči svoje uzdižem: odakle će mi doći pomoć?

121:2  Pomoć je moja od Jahve koji stvori nebo i zemlju.

121:3  Tvojoj nozi on posrnuti ne da i neće zadrijemati on, čuvar tvoj.

121:4  Ne, ne drijema i ne spava on, čuvar Izraelov.

121:5  Jahve je čuvar tvoj, Jahve je zasjen tvoj s desne tvoje!

121:6  Neće ti sunce nauditi danju ni mjesec noću.

121:7  Čuvao te Jahve od zla svakoga, čuvao dušu tvoju!

121:8  Čuvao Jahve tvoj izlazak i povratak odsada dovijeka.

Chapter 122

122:1  Hodočasnička pjesma. Davidova. Obradovah se kad mi rekoše: "Hajdemo u Dom Jahvin!"

122:2  Eto, noge nam već stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme.

122:3  Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani i kao u jedno saliveni!

122:4  Onamo uzlaze plemena, plemena Jahvina, po Zakonu Izraelovu, da slave ime Jahvino.

122:5  Ondje stoje sudačke stolice, stolice doma Davidova.

122:6  Molite za mir Jeruzalemov! Blago onima koji tebe ljube!

122:7  Neka bude mir u zidinama tvojim i pokoj u tvojim palačama!

122:8  Radi braće i prijatelja svojih klicat ću: "Mir tebi!"

122:9  Radi Doma Jahve, Boga našega, za sreću tvoju ja ću moliti.

Chapter 123

123:1  Hodočasnička pjesma. Oči svoje uzdižem k tebi koji u nebesima prebivaš.

123:2  Evo, kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara i oči sluškinje u ruke gospodarice tako su oči naše uprte u Jahvu, Boga našega, dok nam se ne smiluje.

123:3  Smiluj nam se, Jahve, smiluj se nama jer se do grla nasitismo prezira.

123:4  Presita nam je duša podsmijeha obijesnih, poruga oholih.

Chapter 124

124:1  Hodočasnička pjesma. Davidova. Da nije Jahve za nas bio - neka slobodno rekne Izrael -

124:2  da nije Jahve za nas bio: kad se ljudi digoše proti nama,

124:3  žive bi nas progutali. Kad je uskipio bijes njihov na nas,

124:4  voda bi nas podavila; bujica bi nas odnijela,

124:5  vode pobješnjele sve nas potopile.

124:6  Blagoslovljen Jahve koji nas ne dade za plijen zubima njihovim!

124:7  Duša je naša poput ptice umakla iz zamke lovaca: raskinula se zamka, a mi umakosmo!

124:8  Pomoć je naša u imenu Jahve koji stvori nebo i zemlju.

Chapter 125

125:1  Hodočasnička pjesma. Tko se uzda u Jahvu, on je kao brdo Sion: ne pomiče se, ostaje dovijeka.

125:2  Bregovi okružuju Jeruzalem: Jahve okružuje narod svoj odsada i dovijeka.

125:3  I neće vladati žezlo bezbožničko nad udesom pravednih, da ne bi pravedni ruke za bezakonjem pružili.

125:4  Učini, Jahve, dobro dobrima i čestitima u srcu.

125:5  A koji na krive skreću putove nek' ih istrijebi Jahve sa zločincima! Mir nad Izraelom!

Chapter 126

126:1  Hodočasnička pjesma. Kad Jahve vraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je k'o da snivamo.

126:2  Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja. Među poganima tad se govorilo: "Velika im djela Jahve učini!"

126:3  Velika nam djela učini Jahve: opet smo radosni!

126:4  Vrati, o Jahve, sužnjeve naše k'o potoke negepske!

126:5  Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi.

126:6  Išli su plačući noseći sjeme sjetveno: vraćat će se s pjesmom, noseći snoplje svoje.

Chapter 127

127:1  Hodočasnička pjesma. Salomonova. Ako Jahve kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Jahve grad ne čuva, uzalud stražar bdi.

127:2  Uzalud vam je ustat prije zore i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje.

127:3  Evo: sinovi su Jahvin dar, plod utrobe njegova je nagrada.

127:4  Strelica u ruci ratnika - to su sinovi mladosti.

127:5  Blago čovjeku koji njima napuni tobolac, neće se postidjeti kad se prÓeo bude s dušmanom na vratima.

Chapter 128

128:1  Hodočasnička pjesma. Blago svakome koji se Jahve boji, koji njegovim hodi stazama!

128:2  Plod ruku svojih ti ćeš uživati, blago tebi, dobro će ti biti.

128:3  Žena će ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kuće; sinovi tvoji k'o mladice masline oko stola tvojega.

128:4  Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek koji se Jahve boji!

128:5  Blagoslovio te Jahve sa Siona, uživao sreću Jeruzalema sve dane života svog!

128:6  Vidio djecu svojih sinova, mir nad Izraelom!

Chapter 129

129:1  Hodočasnička pjesma. "Mnogo su me od mladosti tlačili" - neka rekne sad Izrael!

129:2  "Mnogo su me od mladosti tlačili, ali me ne svladaše.

129:3  Po leđima su mojim orači orali, duge brazde povlačili.

129:4  Al' Jahve pravedni isiječe užeta zlikovcima!"

129:5  Nek' se postide i uzmaknu svi koji mrze Sion!

129:6  Nek' budu k'o trava na krovu što povene prije nego je počupaju.

129:7  Žetelac njome ne napuni ruku ni naručje onaj koji veže snopove.

129:8  A prolaznici nek' ne reknu: "Blagoslov Jahvin nad vama! Blagoslivljamo vas imenom Jahvinim!"

Chapter 130

130:1  Hodočasnička pjesma. Iz dubine, Jahve, vapijem tebi:

130:2  Gospodine, čuj glas moj! Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja!

130:3  Ako se, Jahve, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati?

130:4  Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali.

130:5  U Jahvu ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ.

130:6  Duša moja čeka Gospodina više no zoru straža noćna; više no zoru straža noćna

130:7  nek' Izrael čeka Jahvu. Jer je u Jahve milosrđe i obilno je u njega otkupljenje;

130:8  on će otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih.

Chapter 131

131:1  Hodočasnička pjesma. Davidova. O Jahve, ne gordi se moje srce niti se oči uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za čudima što su iznad mene.

131:2  Ne, ja sam se smirio i upokojio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša je moja u meni.

131:3  U Jahvu se, Izraele, uzdaj odsada dovijeka.

Chapter 132

132:1  Hodočasnička pjesma.

132:2  Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove: kako se Jahvi zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj:

132:3  "Neću ući u šator doma svog nit' uzaći na ležaj svoje postelje,

132:4  neću pustit' snu na oči nit' počinka dati vjeđama,

132:5  dok Jahvi mjesto ne nađem, boravište Snazi Jakovljevoj."

132:6  Eto, čusmo za nj u Efrati, nađosmo ga u Poljima jaarskim.

132:7  Uđimo u stan njegov, pred noge mu padnimo!

132:8  "Ustani, o Jahve, pođi k svom počivalištu, ti i Kovčeg sile tvoje!

132:9  Svećenici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek' radosno kliču!

132:10  Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!"

132:11  Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neće odustati: "Potomka tvoje utrobe posadit ću na prijestolje tvoje.

132:12  Budu li ti sinovi Savez moj čuvali i naredbe kojima ih učim, i sinovi će njini dovijeka sjedit' na tvom prijestolju."

132:13  Jer Jahve odabra Sion, njega zaželje sebi za sjedište.

132:14  "Ovo mi je počivalište vječno, boravit ću ovdje jer tako poželjeh.

132:15  Žitak ću njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom.

132:16  Svećenike njegove u spas ću odjenuti, sveti će njegovi kliktati radosno.

132:17  Učinit ću da ondje za Davida rog izraste, pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.

132:18  U sram ću mu obući dušmane, a na njemu će blistat' vijenac moj."

Chapter 133

133:1  Hodočasnička pjesma. Davidova. Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti:

133:2  kao na glavi ulje dragocjeno što slazi na bradu, bradu Aronovu, što slazi na skute haljina njegovih;

133:3  kao rosa s Hermona što slazi na brdo Sion. Ondje Jahve daje svoj blagoslov i život dovijeka.

Chapter 134

134:1  Hodočasnička pjesma. Sad, blagoslivljajte Jahvu, sve sluge Jahvine što stojite u Domu Jahvinu, u noćnim satima!

134:2  Dižite svoje ruke prema Svetištu i Jahvu blagoslivljajte!

134:3  "Blagoslovio te sa Siona Jahve koji stvori nebo i zemlju!"

Chapter 135

135:1  Aleluja! Hvalite ime Jahvino, hvalite, sluge Jahvine

135:2  koji u Domu Jahvinu stojite u predvorjima Doma Boga našega!

135:3  Hvalite Jahvu jer dobar je Jahve, pjevajte imenu njegovu jer je ljupko!

135:4  Jer Jahve sebi odabra Jakova, Izraela za dragu svojinu.

135:5  Znadem da je velik Jahve, da je nad bozima svim gospodar.

135:6  Što god se Jahvi svidi, to čini na nebu i na zemlji, na moru i u bezdanima.

135:7  Oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.

135:8  On Egiptu pobi prvorođence, ljude i stoku podjednako.

135:9  On učini znamenja i čudesa usred tebe, Egipte, protiv Faraona i svih slugu njegovih.

135:10  On pobi narode mnoge i pogubi kraljeve moćne:

135:11  Sihona, kralja amorejskog, i Oga, kralja bašanskog, i sva kraljevstva kanaanska.

135:12  I dade njihovu zemlju u baštinu, u baštinu Izraelu, narodu svom.

135:13  Ime tvoje, o Jahve, ostaje dovijeka i spomen na te, o Jahve, od koljena do koljena.

135:14  Jer Jahve štiti narod svoj, slugama svojim on je milostiv.

135:15  Kumiri poganski, srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo:

135:16  usta imaju, a ne govore; oči imaju, a ne vide;

135:17  uši imaju, a ne čuju; i nema daha u ustima njihovim.

135:18  Takvi su i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaju.

135:19  Dome Izraelov, Jahvu blagoslivljaj! Dome Aronov, Jahvu blagoslivljaj!

135:20  Dome Levijev, Jahvu blagoslivljaj! Štovatelji Jahvini, Jahvu blagoslivljajte!

135:21  Blagoslovljen sa Siona Jahve koji prebiva u Jeruzalemu!

Chapter 136

136:1  Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar: vječna je ljubav njegova!

136:2  Hvalite Boga nad bogovima: vječna je ljubav njegova!

136:3  Hvalite Gospodara nad gospodarima: vječna je ljubav njegova!

136:4  Jedini on učini čuda velika: vječna je ljubav njegova!

136:5  Mudro sazda on nebesa: vječna je ljubav njegova!

136:6  On utvrdi zemlju nad vodama: vječna je ljubav njegova!

136:7  On načini svjetlila velika: vječna je ljubav njegova!

136:8  Sunce da vlada danom: vječna je ljubav njegova!

136:9  Mjesec i zvijezde da vladaju noću: vječna je ljubav njegova!

136:10  On pobi prvorođence Egiptu: vječna je ljubav njegova!

136:11  Izvede Izraela iz njega: vječna je ljubav njegova!

136:12  Mišicom jakom, rukom ispruženom: vječna je ljubav njegova!

136:13  On Crveno more razdvoji: vječna je ljubav njegova!

136:14  Provede Izraela posred voda: vječna je ljubav njegova!

136:15  I vrgnu Faraona i vojsku mu u Crveno more: vječna je ljubav njegova!

136:16  On narod svoj vođaše pustinjom: vječna je ljubav njegova!

136:17  On udari kraljeve velike: vječna je ljubav njegova!

136:18  I pogubi kraljeve moćne: vječna je ljubav njegova!

136:19  Sihona, kralja amorejskog: vječna je ljubav njegova!

136:20  Oga, kralja bašanskog: vječna je ljubav njegova!

136:21  I njihovu zemlju dade u baštinu: vječna je ljubav njegova!

136:22  U baštinu Izraelu, sluzi svome: vječna je ljubav njegova!

136:23  On se spomenu nas u poniženju našem: vječna je ljubav njegova!

136:24  Od dušmana nas naših oslobodi: vječna je ljubav njegova!

136:25  On daje hrane svakom tijelu: vječna je ljubav njegova!

136:26  Hvalite Boga nebeskog: vječna je ljubav njegova!

Chapter 137

137:1  Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;

137:2  o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.

137:3  I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!"

137:4  Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!

137:5  Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

137:6  Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!

137:7  Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: "Rušite! Srušite ga do temelja!"

137:8  Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!

137:9  Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!

Chapter 138

138:1  Davidov. Zahvaljujem ti, Jahve, iz svega srca jer si čuo riječi mojih usta. Pred licem anđela pjevam tebi,

138:2  bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu. Zahvaljujem imenu tvojem za tvoju dobrotu i vjernost, jer si nada sve uzveličao obećanje svoje.

138:3  Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio.

138:4  Nek' ti zahvaljuju, Jahve, svi kraljevi zemlje kad čuju riječi usta tvojih,

138:5  nek' pjevaju putove Jahvine: "Zaista, velika je slava Jahvina!"

138:6  Zaista, uzvišen je Jahve, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka poznaje.

138:7  Kroz nevolje kad budem kročio, život mi čuvaj, pruži ruku proti gnjevu mojih dušmana; nek' me tvoja spasi desnica!

138:8  Jahve, što ja počeh, ti dovrši! Jahve, vječna je ljubav tvoja: djelo ruku svojih ne zapusti!

Chapter 139

139:1  Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,

139:2  ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.

139:3  Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.

139:4  Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.

139:5  S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.

139:6  Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.

139:7  Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?

139:8  Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.

139:9  Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj

139:10  i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.

139:11  Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!" -

139:12  ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.

139:13  Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.

139:14  Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,

139:15  kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.

139:16  Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.

139:17  Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.

139:18  Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!

139:19  De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!

139:20  Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.

139:21  Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?

139:22  Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.

139:23  Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:

139:24  pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!

Chapter 140

140:1  Zborovođi. Psalam. Davidov.

140:2  Izbavi me, Jahve, od čovjeka zlobna, zaštiti me od čovjeka nasilna:

140:3  od onih koji pakosti u srcu smišljaju i čitav dan začinju kavge.

140:4  Kao zmije bruse jezike svoje, pod usnama im je otrov ljutičin.

140:5  Spasi me, Jahve, od ruku zlotvora, čuvaj me od čovjeka nasilna koji hoće da mi noga posrne.

140:6  Oholice mi potajno nastavljaju zamku, užetima mrežu pletu, kraj puta klopke mi stavljaju.

140:7  Zavapih Jahvi: "Ti si Bog moj! Poslušaj, o Jahve, krik mojih molitava!

140:8  Jahve, Gospode moj, spasitelju silni moj, u dan boja zakloni mi glavu!"

140:9  Ne daj da se ispune želje zlotvora, ne daj da svoje on izvrši namjere!

140:10  Nek' glavu ne podignu oni koji me opkoliše, nek' na njih padne zloba njihovih usana!

140:11  Nek' daždi po njima ugljevlje ognjeno, nek' se strovale u jamu da više ne ustanu!

140:12  Opadač se neće održat' na zemlji, silnika će odjednom zgrabiti nesreća.

140:13  Znam da će Jahve dati pravo ubogu i pravicu siromasima.

140:14  Zaista, pravedni će tvoje ime slaviti, pred tvojim će licem boraviti čestiti.

Chapter 141

141:1  Psalam. Davidov. Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!

141:2  Nek' mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek' bude k'o prinos večernji!

141:3  Na usta mi, Jahve, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih!

141:4  Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!

141:5  Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat'; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom.

141:6  Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje.

141:7  Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu Podzemlja kosti rasuti.

141:8  U te su, Jahve, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne!

141:9  Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca!

141:10  Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem!

Chapter 142

142:1  Poučna pjesma. Davidova. Kad bijaše u spilji. Molitva.

142:2  Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklinjem.

142:3  Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem.

142:4  Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ. Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše.

142:5  Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene. Nemam kamo pobjeći, nitko za život moj ne mari.

142:6  K tebi, Jahve, vapijem; govorim: ti si mi utočište, ti si dio moj u zemlji živih.

142:7  Poslušaj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja mojih jer od mene oni su moćniji.

142:8  Izvedi iz tamnice dušu moju da zahvaljujem imenu tvojemu. Oko mene će se okupiti pravednici zbog dobra što si ga iskazao meni.

Chapter 143

143:1  Psalam. Davidov. Jahve, slušaj moju molitvu, u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima, u pravednosti me svojoj usliši!

143:2  Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko živ nije pravedan pred tobom!

143:3  Dušmanin mi dušu progoni, o zemlju pritisnu život moj; u tmine me baci da stanujem kao oni koji su davno umrli.

143:4  Duh moj već zamire u meni, srce mi trne u grudima.

143:5  Spominjem se dana minulih, mislim o svim djelima tvojim, o djelima ruku tvojih razmišljam.

143:6  Ruke svoje za tobom pružam, duša moja k'o suha zemlja za tobom žeđa.

143:7  Usliši me brzo, o Jahve, dah moj već je na izmaku! Lica svojeg preda mnom ne skrivaj, da ne postanem kao oni koji u grob silaze!

143:8  Objavi mi jutrom dobrotu svoju jer se uzdam u tebe. Put mi kaži kojim ću krenuti jer k tebi dušu uzdižem.

143:9  Izbavi me, Jahve, od mojih dušmana, tebi ja se utječem.

143:10  Nauči me da vršim volju tvoju jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobri nek' me po ravnu putu vodi!

143:11  Zbog imena svog, Jahve, poživi me, zbog svoje pravednosti dušu mi izvedi iz tjeskobe!

143:12  Po svojoj dobroti satri moje dušmane, uništi sve moje tlačitelje, jer ja sam sluga tvoj!

Chapter 144

144:1  Davidov. Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi uči boju a prste ratu.

144:2  On je ljubav moja i tvrđava moja, zaštita moja, izbavitelj moj, štit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge!

144:3  Što je čovjek, o Jahve, da ga poznaješ, što li čedo ljudsko da ga se spominješ?

144:4  Poput daška je čovjek, dani njegovi kao sjena nestaju.

144:5  Jahve, nagni svoja nebesa i siđi, takni bregove: i zadimit će se!

144:6  Sijevni munjom i rasprši dušmane, odapni strijele i rasprši ih!

144:7  Ruku pruži iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz šaka sinova tuđinskih:

144:8  laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže.

144:9  Pjevat ću ti, Bože, pjesmu novu, na harfi od deset žica svirat ću.

144:10  Ti daješ pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega. Od pogubna mača

144:11  spasi mene, oslobodi me iz ruke tuđinske; laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže.

144:12  Daj da nam sinovi budu kao biljke što rastu od mladosti svoje; a kćeri naše kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja;

144:13  da nam žitnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim u izobilju;

144:14  ovce naše plodile se na tisuće, plodile se beskrajno na našim poljima; stoka naša neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva ni plača na ulicama našim!

144:15  Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog!

Chapter 145

145:1  Hvalospjev. Davidov. $ALEF Slavit ću te, o Bože, kralju moj, ime ću tvoje blagoslivljat' uvijek i dovijeka.

145:2  $BET Svaki ću dan tebe slaviti, ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka. $GIMEL

145:3  Velik je Jahve i svake hvale dostojan, nedokučiva je veličina njegova! $DALET

145:4  Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja i silu tvoju naviješta.

145:5  $HE Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva i čudesa tvoja objavljuju.

145:6  $VAU Kazuju strahovitu silu djela tvojih, veličinu tvoju pripovijedaju.

145:7  $ZAJIN Razglašuju spomen velike dobrote tvoje i pravednosti tvojoj kliču.

145:8  $HET Milostiv je Jahve i milosrdan, spor na srdžbu, bogat dobrotom.

145:9  $TET Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim.

145:10  $JOD Nek' te slave, Jahve, sva djela tvoja i tvoji sveti nek' te blagoslivlju!

145:11  $KAF Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, neka o sili tvojoj govore

145:12  $LAMED da objave ljudskoj djeci silu tvoju i slavu divnoga kraljevstva tvoga.

145:13  $MEM Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, tvoja vladavina za sva pokoljenja. $NUN Vjeran je Jahve u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima.

145:14  $SAMEK Jahve podupire sve koji posrću i pognute on uspravlja.

145:15  $AJIN Oči sviju u tebe su uprte, ti im hranu daješ u pravo vrijeme.

145:16  $PE Ti otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo.

145:17  $SADE Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim i svet u svim svojim djelima.

145:18  $KOF Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno.

145:19  $REŠ On ispunja želje štovatelja svojih, sluša njihove vapaje i spasava ih.

145:20  $ŠIN Jahve štiti one koji njega ljube, a zlotvore sve će zatrti.

145:21  $TAU Nek' usta moja kazuju hvalu Jahvinu i svako tijelo nek' slavi sveto ime njegovo - uvijek i dovijeka.

Chapter 146

146:1  Aleluja! Hvali, dušo moja, Jahvu!

146:2  Hvalit ću Jahvu sveg života svojeg. Dok me bude, Bogu svom ću pjevati.

146:3  Ne uzdajte se u knezove, u čovjeka od kog nema spasenja!

146:4  Iziđe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća i propadaju sve misli njegove.

146:5  Blago onom kome je pomoćnik Bog Jakovljev, kome je ufanje u Jahvi, Bogu njegovu,

146:6  koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima; koji ostaje vjeran dovijeka,

146:7  potlačenima vraća pravicu, a gladnima kruh daje. Jahve oslobađa sužnje,

146:8  Jahve slijepcima oči otvara. Jahve uspravlja prignute, Jahve ljubi pravedne.

146:9  Jahve štiti tuđince, sirote i udovice podupire, a grešnicima mrsi putove.

146:10  Jahve će kraljevati dovijeka, tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena. Aleluja!

Chapter 147

147:1  Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!

147:2  Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.

147:3  On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.

147:4  On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.

147:5  Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.

147:6  Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.

147:7  Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem!

147:8  Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku.

147:9  On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.

147:10  Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja.

147:11  Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.

147:12  Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!

147:13  On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.

147:14  On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.

147:15  Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova.

147:16  Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.

147:17  On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.

147:18  Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu.

147:19  Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.

147:20  Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!

Chapter 148

148:1  Aleluja! Hvalite Jahvu s nebesa, hvalite ga u visinama!

148:2  Hvalite ga, svi anđeli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove!

148:3  Hvalite ga, sunce i mjeseče, hvalite ga, sve zvijezde svjetlosne!

148:4  Hvalite ga, nebesa nebeska, i vode nad svodom nebeskim!

148:5  Neka hvale ime Jahvino jer on zapovjedi i postadoše.

148:6  Postavi ih zauvijek i dovijeka po zakonu koji neće proći.

148:7  Hvalite Jahvu sa zemlje, nemani morske i svi bezdani!

148:8  Ognju i grÓade, sniježe i maglo, olujni vjetre, što riječ njegovu izvršavaš!

148:9  Gore i svi brežuljci, plodonosna stabla i svi cedrovi!

148:10  Zvijeri i sve životinje, gmizavci i ptice krilate!

148:11  Zemaljski kraljevi i svi narodi, knezovi i suci zemaljski!

148:12  Mladići i djevojke, starci s djecom zajedno:

148:13  nek' svi hvale ime Jahvino, jer jedino je njegovo ime uzvišeno! Njegovo veličanstvo zemlju i nebo nadvisuje,

148:14  on podiže snagu svom narodu, on proslavlja svete svoje, sinove Izraelove - narod njemu blizak. Aleluja!

Chapter 149

149:1  Aleluja! Pjevajte Jahvi pjesmu novu i u zboru svetih hvalu njegovu!

149:2  Nek' se raduje Izrael Stvoritelju svojem! Kralju svom neka klikću sinovi Siona!

149:3  Neka u kolu hvale ime njegovo, bubnjem i citarom neka ga slave!

149:4  Jer Jahve ljubi narod svoj, spasenjem ovjenčava ponizne!

149:5  Neka se sveti raduju u slavi, neka kliču s ležaja svojih!

149:6  Nek' im pohvale Božje budu na ustima, mačevi dvosjekli u rukama

149:7  da nad pucima izvrše odmazdu i kaznu nad narodima;

149:8  da im kraljeve bace u lance, a odličnike u okove gvozdene;

149:9  da na njima izvrše sud davno napisan - nek' bude na čast svim svetima njegovim! Aleluja!

Chapter 150

150:1  Aleluja!

150:2  Hvalite Boga u Svetištu njegovu, slavite ga u veličanstvu svoda nebeskog!

150:3  Hvalite ga zbog silnih djela njegovih, slavite ga zbog beskrajne veličine njegove!

150:4  Hvalite ga zvucima roga, slavite ga harfom i citarom!

150:5  Hvalite ga igrom i bubnjem, slavite ga glazbalima zvonkim i frulom! Hvalite ga cimbalima zvučnim, slavite ga cimbalima gromkim!

150:6  Sve što god diše Jahvu neka slavi! Aleluja!